Tag: contra negantes

Ako me dobro služi (često trošno) sjećanje, jedna stara narodna pjesma iz mojih krajeva počinje ovako: Aj, da je meni leći umrijeti Umrijeti, smrti ne viđeti… Čudno! Interpretacije njene što se tiče, bješe najbolja ona koju je tumačio jedan jedva promukli, činilo se sredovječni, sentimentalni muški glas – u samu […]

Nemam toliko papira koliko bih morao imati da ispišem sve psovke koje sam, za svoga vijeka, u našoj rasnoj psovačnici, čuo ili pročitao. Toliko nemam. Grmada do sada registrovanih i klasifikovanih invektiva penje se do neba; teško je naći osobinu ili relaciju pojedinca koja nije napadnuta i ugrožena. Ipak, čini […]

Sredinom devedesetih, pitao sam na beranskoj čaršiji profesora srbistu, da li je ovo najnovije krvoproliće na prekodrinskim ornicama povećalo ugled pisca I. Andrića. On tada reče, jeste. Jedva je godina dana prošla, a mi smo se, nekako, skoro na istom mjestu, dotakli identične teme. Ovog puta namršteni profa bješe mrzovoljan […]

Kad se sjetimo nečega što nam je privremeno izmicalo kroz lavirinte sive moždane mase, te nijesmo mogli da ga imenujemo (a bilo nam je “na vrhu jezika”), velimo “Pade mi na pamet”. Isto uzviknemo kad nas prosvijetli kakva iznenadna, a korisna ideja. Svi su već čuli kako je ser Isaku […]

Kad se prebrojavaju pristalice nekog važnog gledišta u ovom ili onom razvrstavanju, kao što smo već ilustrovali na primjeru gnusno-organizovane religioznosti, počesto se stigne do vrlo visokih procenata. Pritom, i suprotno shvatanje čeka svoju priliku da obnaroduje sopstveni hod ka devedesetprocentnoj podršci. U tom pogledu ima jedna društvena kampanja koja […]

Ko zna kad je to počelo: bljutavo veličanje inata. Sad smo stigli do tačke kad je mit inadžije potporni stub učenja o nebeskom narodu. Panegirike inatu izriču šalterski radnici, daktilografkinje opštinskih komiteta, nesvršeni studenti filozofije, komercijalni direktori, kanonski usrećitelji življa, rektori i akademici; nemaju kud, pa priču slušaju, prihvataju i […]

Leksikoni nas uče da je poslovica sažeta formulacija iskustva. Bitno je znati da je ona izrikom i zaveštajna poruka. Obično se na nju gleda kao na jezgrovito opažanje prihvaćeno u tradiciji (dr Nada Milošević u Rečniku književnih termina, Nolit, Beograd 1986). Kako su nastale poslovice? Zašto su se održale? Zbog […]

Ako se desi, a desiće se, obilježiću dogodine, kad otople dani, i kad livade ozelene, jednu čudnu godišnjicu: pola vijeka od kako sam naučio da pišem, čitam i računam! Iz tih dalekih dana preživjela je starinska đačka tabla, sa hrastovim okvirom, koja na jednoj strani ima crvene horizontalne linije sa […]

Jedne godine, držao sam studentima predavanje na temu fizičkih osnova procesa deformisanja čvrstih tijela. Prostim demonstracionim opitnim sredstvima ex cathedra ilustrovao sam elastično ponašanje materijala pri malim naprezanjima u oblasti važenja Hukovog zakona, a onda ukazao na granicu elastičnosti. Kad nju pređemo, upadamo u oblast trajne, plastične deformacije materijala. Sugerisao […]

Mi smo stanovništvo koje je trpjelo na razne načine. I u svim oblicima patnje, izgleda, ubjedljivo. Opkoljeni nevoljama, u nedostatku efikasnijih sredstava: glorifikujemo argumentaciju. Zamišljamo klasičnu ljepotu Aristotelove dame Logike i žudimo da i nas i sve iz velikog Svijeta, napokon, opčini. Ne vidimo ko će drugi, i kako, da […]

Stišale su se izborne aktivnosti u kojima smo, još jednom, bili nezaštićeni od brojnih (bojnih?) štabova koji nam nude budućnost tako što nas navlače na živi pijesak prošlosti. Sad, dok je još tema vruća, pišem ovo pismo sugrađanima, da sa njima podijelim ogorčenje i bunt. Počeću izokola: Nema sumnje, bili […]

Razumije se, znam za glagol davijati još iz osnovne škole. U razredu su postojale jedinke spremne da dostave učitelju, ili razrednom starešini, povjerljive podatke iz života kolektiva. Kroz mrežu davijanja saznavalo se ko je krpenjajkom slomio prozor, otkud listovi kupusa oko katedre u kasnim jesenjim danima, od koga je prepisan […]