Category: proza

Moderne građanske države su sekularne; nijedna vjerska zajednica nije privilegovana. Desi li se da to ipak nije tako, to jest da viševjerska suština države propadne, najprije će društvo skliznuti u klerikalnu koncepciju. I kod nas uvijek ima manje ili više pritajenih ultramontanaca, a kadikad se oni i drčno reklamiraju, do […]

Slutnje, pa i crne, kako su bezazlena stvar, kad su pjesničke, iskušene u domu svom, u krevetu toplom svom. Kakve su slutnje onih stotina hiljada saplemenika koji su slutili u lutanjima. Ta duševna stanja nazivaće se u našim predanjima slutanja.

Put svake nove vlasti. Nova vlast je po definiciji spasilačka. Budući da taj put ima biti jedini strateški važan (inače čemu prijevrat?), lider se ne zadovoljava običnim strategijama, on promoviše tešku strategiju. Taj izuzetni, teški strateški put njegov, pun odgovornosti i odricanja, ali i trijumfa, (kako se kome zalomi) treba […]

Oni svakako znaju, šta će učiniti. U svakom slučaju, uvjereni su, tvrdo znaju što je njihov interes. Ipak, dođu. Ništa ne košta, a ostavlja lijep utisak. Ponešto i saznaju, usput čuju štogod korisno. Kažem, dođu. Sjede na kanabetu i priupitaju, s vremena na vrijeme: šta balkanite učiniti?

Ići će nekako, sve do momenta dok gledalac ne ukapira da sistem TV kanala čini jednu moćnu mrežu TV kanalizacije. Svaki novi priključak, samo je naredni elemenat jedinstvenog lavirinta…

Odmah na početku upozorenje čitaocu: unazad je imenica. Bez mistifikacija, riječ je nastala od običnog glagola unazaditi; naravno, postoji izvedenica unazađivanje, ali nije to isto! Unazad koji smo ovig (nije štamparska greška) godina postigli jedinstven je i ne može biti opisan već postojećim imenicama i glagolima. To je temeljni, žuđeni […]

Na čelu Svijeta je Veliki Satana (anđeo nesreće i kazne), reče naš Veliki Tatana (anđeo nesreće, ali mazne).

Kako je valjalo postupiti, pa da Jugoslavija opstane, ili da bude dovoljno stabilna? Razmatranje je opšteg karaktjera, bilo koja Jugoslavija od 1918. godine. Država je dobro zasnovana ako ima pouzdan Ustav. Neobično je važno šta Ustav sadrži. Ali ja znam naš narod! Prijesudnije od toga je kako se nešto zove. […]

Vidite, život profana nije isto što i bezlična fraza profani život! Ali nije ni posve različito! Dakakao, Rimljani su govorili profanus za onoga koji je van hrama. Uhvatimo se za tu slamčicu! Profani (omiljeni eufemizam za profesore) su i te kako bivali van svog hrama, to jest fakulteta. U stvari, […]

Apoteoza znači uzdizanje među bogove (naravno, grčki izum). Heroj se uznosi među stanovnike Olimpa. Imperator se proglašava za boga. Riječnik književnih termina navodi da je apoteoza djelo koje ukazuje izuzetne počasti nekoj ličnosti, ili nekoj organizaciji. Citirajmo primjer Daviča (on je sposoban da se i mrtav brani), koji je pjevao: […]

Velikomučeništvo je teškodostupna religiozna zasluga i prvorazredna podvižnička čast. Jedan naš državni isturenik nazvao je visokog uglednika važne svjetske sile – kurvom. Kako sad? A mislio je i mnogo gore, jer je kurva ipak samo prodavačica ljubavi. Znamo čovjeka; i sebe i druge muči svojim besom; na opštu štetu. Tipični […]

Bukvar, sveta knjiga! šta je sa njom, ovih godina? Ne pitajte. Stari bukvar je razbucan, novi nije napisan. A mališani ne mogu da čekaju (ništa nije stalo, prirodno i djeca rastu). Ne dao bog, da nam zatreba riječ: bu kvar. Čini mi se, ako pomenem – razbiću maler.