Strategija je nauka o vođenju vojske i vještini ratovanja. Riječ je grčka i na nama je da se nemilosrdno upitamo, a zašto nijesmo imali svoju riječ kroz dugu i burnu istoriju ratovanja? Generalizacijom, smisao pojma strategija se proširio i na mnoge druge ljudske poduhvate i radnje, pa danas govorimo o strategiji bijelog u šahovskoj partiji, strategiji ekonomskog razvoja regiona, strategiji osvajanja vlasti i strategiji penjanja na Mont Everest. Među mnogobrojne elemente ove ili one strategije važno mjesto (skoro uvijek) zauzima i strah. On je aktivni ili pasivni činilac razrade koncepcije procesa. U strategiji vladanja ljudima, strah je nezaobilazni činilac pritiska na potčinjene. Bujanje strah strategije kod nas u drugoj polovini decenije naročito, bilo je vidljivo: pendreci, redovi za ulje, otkazi, etiketiranja… Strategija vlade bila je, očito, strahtegija. To je jedno iskustvo koga će se teško i u budućnosti odricati ljudi vlasti. Lakše nam je na duši kad znamo kako se pojava izvorno zove. Strahtegija je u uskoj vezi sa krahtegijom. Ali ovo nije mjesto za elaboraciju te vrste.
