Category: proza

Galon je mjera zapremine, za tečnost i žito. Stara engleska mjera, sada već vansistemska, ali je i dalje česta u upotrebi. Niko ne kaže, kupio sam četvrt kubnog metra nafte, još manje se pominje odgovarajuća masa te tečnosti, ili težina. Sve se preračunava u galone (jedan galon, oko četiri litra). […]

Poslati ga u Hag? Ne. Suditi mu kod kuće? Ne. Protjerati ga? Ne. Ostaviti ga da se igra sa unukom? Ne. Naložiti mu da napiše hroniku ove decenije pod naslovom Od rasizma do rusizma. Najmanje hiljadu strana. Potom umnožiti u sto hiljada primjeraka. Potom pomno da čitaju akademici, profesori i […]

Desi se, ne tako često: gledamo čovjeka na televiziji, govori obične stvari, logično; srce nam zaigra, kao da smo mi glavom tamo razložno progovorili, onako kako svaki dan ćutimo. Pitamo se u nijemoj tišini, pa ima li još normalnih ljudi, blago nama dovijeka!? Smiješimo se: ima, evo ih. I nastavimo […]

Koliko zla i patnje za malog, običnog čovjeka da se Nato pakt transformiše u njegovoj svijesti u Nato fakt!

Kad se pomene pitanje odgovornosti pomagača, one ogromne vojske gačaca, za uglibljenje naroda, nastaje mrgodno ćutanje. Rijetki progovore, i čujemo nastajanje novog dijalekta: novoštucavi govor.

Svaki put kad nešto konstatujemo, doprinosimo nekoj definiciji, koliko god stvari od ranije bile poznate. Evo, ovdje ćemo konstatovati da se u hrišćanskoj crkvi svetinja drži bliže Istoku, a da se svetinji prilazi sa Zapada. Mjesto gdje je svetinja je oltar. Gledajući prema narodu, koji je na zapadu, svještenici moraju […]

Čekao je trideset godina, da osveti strica. Tri decenije je prikrivao namjere. Imao korektan odnos prema budućoj žrtvi, da ova ne bi posumnjala. Da niko ne bi posumnjao. Onda su se stekle okolnosti. Čovjek, kome je zakon, pravo, nedovoljan, jeste čovjek osvetinja. Osvetinjo jedna!

Rekao je, da je Mesija. Još više je želio, da to drugi izjave. Najviše je želio, da to tako izgleda. On je uobrazio, da je Kralj, kojeg su nagovijestili Pror oci. Te da će, poslije vremena Muka, on osnovati savršeno Kraljevstvo, i spasti Narod. A onda je bogoradio, što mu […]

Jedva da se ispile na položaju od znatnog državnog značaja, a već se na sva usta hvale, da imaju narodnu ljubav. Da im je narod ukazao povjerenje! A istina je samo da im je narod pokazao pove renje. E da bi se skinuli s kurca!

Beg je titula manja od paše, ali još dosta ugledna i profitabilna. Beg je knez, princ. Neka vrsta gospodara, u osnovi. Nesumnjivo, beg je gospodin kao takav. Budući turska riječ, često se preporučuje oblik bej, ali nama ovdje baš dobro dođe da zadržimo varijantu beg, zbog sporednog značenja: tutanj, kidavela […]

Prkos je… ta, kome sam našao da objašnjavam najslavniju riječ narodnu! Iskusismo, međutim, u ovoj deceniji začikavanja da izvorno ta riječ glasi prkost. Da li je ona i do sada bila prkost, pa u brzom izgovoru se izgubi ono slovo na kraju – ne znam. Kome krivo, kome pravo, jedina […]

Već smo na jednom mjestu u ovoj knjizi pisali da je odvikavanje od radne discipline bio bitan momenat u pripremi spontanog događanja naroda. Prođoše godine, decenija nije malo vremena. Sad, narod je postao lijenj. Ustati u pet, za par hiljada dinara, ako bude, tri mjeseca unazad? Hvala lijepo. Ako umiremo, […]