Category: proza

Koliko je nezdrava doktrina: jedna zemlja, jedan narod, jedan vođa – ima ko da posvjedoči u Evropi i Svijetu. Pa ipak, uvijek vreba opasnost da se krene uz to brdo; a suština pentranja po tom principu je da se nastavlja put i kad se prijeđe vrh, sve do provalije se […]

Sfor su oružane snage Ujedinjenih nacija za zaštitu mira (Bosna 1996. godine). Međunarodna uprava na terenima koji su nekad bili sastavni komad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ne može biti popularna. Njoj možemo prećutno, ponekad priznati sprečavanje eskalacije zla i, preko zuba, čak zahvaliti što je tu da bude nešto između […]

Kakav smo mi to narod? Upiremo pogled u Predsjednika, kao da je on Spasitelj. Niko nije rekao, da će otud stići spas (ma, rekao je, ali zar smo povjerovali?). Nigdje nije zapisano, da će On donijeti spas. Ipak, gledamo u njega kao da je naš spas mejker. Kakav smo mi […]

U ovoj deceniji bilo je zaziranja od zapadne varijante nekadašnjeg srpskohrvatskog jezika. Razumljivo, ali nepotrebno! Pojava počinje, tako se uzima, nastankom čuvenog niškog grafita Nedelja borbe protiv tjedna. Ali meni se dopada hrvatski izraz sudionik, za učesnika nečega. Odličan termin, koji može biti probitačan, jer je probi tačan, bar za […]

Od zlih vjetrova koji su duvali sa Televizije košašava zebli su mladići, i selili se u hladnije krajeve (Finska, Kanada…). Ali postojala je i vrst mladeži za koje je Televizija košašava bila prihvatna televizija.

Bena? Turcizam, označava budalastu osobu. Ja bi reka, gospodin sudac, da je on bena, može se pročitati kod Kočića. Naš čovjek je lingvistički fleksibilan. Lako prilagođava tuđe riječi. Uspješno kalemi neka slova. Muzikalno transformiše, u duhu jezika. Nama nije teško posuditi latinsku frazu i prilagoditi je. Kad su regionalni šefovi […]

Hipertrofirati pravnu regulativu prvi je zadatak pravnih savjetnika vlastodržaca. Ovo stoga što se u šumi propisa gubi transparentnost zakonitosti. Prevelik broj propisa, od kojih svaki pojedinačno čak može biti korektan, ili skoro korektan, čini cjelinu nepristupačnog pravnog materijala podložnog proizvoljnom tumačenju, uvijek na štetu građanina. Bauk je grozomorna napast narodne […]

Stepen agresije koju su ispoljili istureni ljudi režima prijema objektima svoje mržnje, neuobičajeno je visok. Ta mržnja je do te mere otrovana, da ju ne može objasniti ni inače besprizorna želja da se ostvari i zadrži bogatstvo i prigrabi i uveća moć vladanja nad ljudima i procesima. Tako da je […]

Ima dijete u selu, ime mu je Laza… Điha, điha, četiri noge… Nebrojene generacije vaspitane su na stihovima velikog Zmaja. Taši, taši, tanana… Malo ih je među nama koji ne znaju na desetine stihova iz Bukvara i Poletaraca, koji su nam ulijepšali detinjstvo. Gledaš, je li, moga konja… Zmajova našoj […]

Odnekud, formalno visoko se vinula kroz lavirinte partijskog utvrđenja do okoloprijestolja. Ona je viđeni asistent u važnim poslovima političkog preduzeća. Ali joj nikako nije jasno, kako joj je to uspjelo, i ponaša se kao tetkica. Ona je stoga nešto novo, asistetkica političke scene.

Dugo smo se pravili, da smrt nije blizu. U Hrvatskoj je, nije blizu. U Bosni je, nije blizu. Na Kosovu je, nije blizu. Kad zine smrt iz blizine, mijenja se stav. Kažemo, ako stignemo da kažemo: blizinula smrt!

Onda, građani srednje klase bili su srećni, da mogu desetak dana godišnje da ljetuju; ah, Crnogorsko primorje! I uspijevalo im je. Da se ogriju, okupaju. Plavo more, prozračno nebo, bi skini devojke… Danas zebu; sve što bi htjeli jeste da se okupe, da se očuva (još zadugo) Crnogorsko primirje…