Category: proza

Dabome! profit ima prioritet nad umjetnočću. Prvo baza, pa nadgradnja. Prvo kiosk, pa arhitektura. To su najbolje kod nas shvatili preduzetnici koji u rijetkim slobodnim časovima psuju Marksa. Gdje postaviti kiosk? Najbolje na trotoar, uz sami izlaz iz stambene zgrade. Tako, građanin nema izbor! Iz stana – cap! – u […]

Kako su organizovali šverc benzina u mrklim noćima od devedesete do dvijehiljadite? I jeste bilo ilegalno, i nije bilo ilegalno. Reći će, nije bilo lako izdržati napore, za dobrobit narodnog progresa. Eto, teglili smo ilegalno kao galonje (vrsta vola). Ostaće poznati kao ilegalonje. Pisaće u memoarima, jednom, kako su se […]

Nije bilo veće blamaže u ovoj deceniji od prebacivanja za jednoumlje. Dovoljno je nekom bilo reći: vaspitan si u periodu jednoumlja, i ovaj bi se pokunjio veoma, spreman da prokune dan kad se rodio. Toliko je to pogađalo osjetljive duše. Nijesu se sjetili da repliciraju: nije to bilo jednoumlje, prije […]

Došlo je krajem dvijehiljadite do pobune u nekim zatvorima. Čudno je bilo, da su se pobunili utamničeni u tri velika zatvora. Još čudnije je bilo da su se pobunili skoro istovremeno. Najčudnije je bilo što su se pobunili baš u tom trenutku, u metežu postizborne krize. Ličilo je na – […]

Kad naš čovjek osnuje kombinat, to svakako nije kombinat već sasvim prirodno: kombi zainat. Pa kud doguramo!

Krivolov je apsolutno potrebna riječ, jedna od onih kojima se opisuje suština naših nastranosti. Da, kamo sreće da ne postoji ni lov, a kamoli krivolov. Dobro, pretjerao sam, mada ima mjesta ideji da se lov mora značajno redukovati i kontrolisati u budućnosti. Ubiti zeca? Ma, zločin i glupost. Nego sam […]

Ličnost iz balkanskog horora koji je sniman kod nas. U poznatom djelu svjetske kinematografije, postavlja se pitanje ko je ubio napast zvanu Liberti Valans; ubicu, oslobodioca građana od zla, doživljavamo kao heroja. U domaćem proizvodu, pak, Liberti Balast stalno postavlja pitanje, ko se to sprema da ga ubije? Sve vrijeme […]

Crkvi se dešava da dodijeli ponekom skupo duhovno priznanje sa skale koja vrhuni svjetaštvom. Ne pretjeruje se sa takvim ceremonijama. Kadikad se takav sjaj prilijepi ovozemaljskom donatoru, šarenome bogatašu… Pa, bivalo je. Da li je bogatčovjek sinonim za bogočovjek? Obaviješteni smo da se nadaju priznanjima određeni uticajni marka ntni ljudi […]

Musa Kesedžija je oholo i pjano Ture iz narodne pjesmije koje se odvrglo u ravno primorje, te vješa caru hodže i hadžije. Potomci su mu musave secikesedžije iz narodne tužbalice.

Nijesmo mislili da će milenijum otići sa ovoliko buke. Neobično bučan kraj. Ili neobučno vrijeme. Teško loše odjevenim i sasvim neobučenim i loše istreniranim i sasvim neobučenima u novom bučnom, u neobučnom vremenu!

Kažu da su svi direktori u prosvjeti, obrazovanju i nauci, i u zdravstvu, morali biti članovi Njene partije. Obaveza je primila razmere perverzije: Nijesi direktor jer si član, već si član samim tim što si direktor! A bilo je tu, prirodno, sjajnih direktora. Svejedno, pod obavezom su. Kako je to […]

Postoji riječ opštepotreban, a ne postoji riječ opštenepotreban. A ja vas pitam, koja riječ od ove dvije bi bila frekventnija u jednoj slobodnoj komunikaciji u društvu? Samo toliko.