Davnonaslućivana, novonastala višesmislena sintagma. Originalno, ona treba da predstavlja jadikovku na sudbinu ovdašnjeg življa. Koju sudbinu? Prokletstva obnove. Vječnog vraćanja na početak. Sudbinu ciklusa gradnje i razaranja. Taman napravimo, neko sruši. Most, bomba, most… Onda entuzijazam obnove. Dosadni period poslije obnove nas nervira; gledamo kome reći u brk, ne. I tako u nedogled. Svi žudimo da se zaustavi rđava periodičnost nesreća i da ode u istoriju proklet obnove. Sintagma ima i druga moguća značenja koja će čitalac morati samostalno da razumije. Žalimo slučaj.
Sećanje na Vukotu Babovića
>