Category: proza

George Horace Gallup (umro 1984) bio je amjerički statističar. Godine 1935. osnovao je Amjerički institut za ispitivanje javnog mišljenja, danas široko poznat kao Galupov institut. Statističkim metodima na bazi anketiranja grupa ili pojedinaca istražuju se mišljenja o raznim problemima ekonomskog, društvenog ili političkog života. Otada, u svim zemljama svijeta nikle […]

U ovo deceniji sam naučio jednu tuđicu: hekler. Otvorio sam debele engleske rječnike i našao da je heckler onaj koji nekome upada u riječ. Tako, dakle. Odahnuo sam. A taman sam bio pomislio nešto ružno! Samo, bratski savjet od mene: ne upadajte ljudima u riječ!

Ko bi postavio pitanje obrazovanja, gluposti! Samo da je ispalo na opštu poljzu. Ko bi trošio riječi na padeže, na povredu lijepog ponašanja, na jednu količinu sirovosti? Ko bi upirao prstom u samu inferiornost, da ima znakova ikakvnih pozitivnih posljedica njihovog decenijskog desetjeračkog angažmana? Kako shvatiti da su pojedinci bez […]

Kadrovi su stručni ljudi za pojedine djelatnosti u društvenom i državnom životu. Kadrovska rješenja su bolno pitanje uređenja javnih poslova i službi. što je istureniji položaj, sve su fluidniji uslovi koje treba da zadovolji kandidat za isti. Elem, položaj se osvaja, a ne zaslužuje. Zamagljeno je i pitanje napuštanja položaja. […]

Kič je kad general pravi kuću dok rat traje. Moralni kič, nego kako! Ipak, što je nama kič, njemu ispadne raj. Zar nijesmo imali u glavnom gradu i cijelo rajsko naselje; da li se zvalo cvjetna aleja, ili slično? Možemo tu ružnu pojavu zvati kičerajsko naselje, ali nijesam siguran da […]

Pravili smo planove da nam krene na bolje. Pominjali smo švedski standard. Između dvije koncepcije smo plan dovali. Kamo sreće da smo plandovali; rušili smo. Imali smo uvijek inovirani recept, koji bi se izjalovio, kao da smo ga primjenjivali uz mjere kontracepcije. Vladini kontrecepti, tipična je situacija kad valja ovu […]

U Beogradu se jednog dana pojavio grafit: Proleće je, a ja živim u Srbiji. Napisan crnim mastilom očajanja: žal je spao na elementarni nivo, uskraćeno je zadovoljstvo pukog učestvovanja u svjetkovini života. Plašili smo se proleća. U proleće su počinjali ratovi. Krvoproliće u proljeće. Ili kratko krvoproljeće.

Nekad su se davala uzvišena, idealizovana imena novinama. Na primjer, Naša Borba… Danas je mašta degradirala. Ne bi me čudilo da se sjutra na kiosku pojavi dnevni list naša torba.

Čuveni govornik naše decenije. Iz Njegovih riječi tekli su medaković i mlijeko.

Godine 1990, ili tu negdje, viđena je u holu SFRJ, na gala prijemu, i jedna nalickana drama. Ujverili smo se kasnije: podala se, svima…

Pušači su smiješni! Grmjelo, sijevalo, treba im cigareta. Za vrijeme bombardovanja, kolike smo redove vidjeli isprijed trafika! Pomislili smo, vratio se Jezda! Ne. Kupovali su, u rijetkim trenucima kad stignu, po dvije kutije Vijeka (žuto pakovanje) ili Srbije (manji format). Pričao se i vic, narod čuva trafike (aluzija na čuveno […]

šta je sad ovo? To je dio kurtoaznog razgovora; neko vas pita, kako ste, vi mu odgovorite: obro sam. Ali nije sve jedno, kako to izgovorite! Nešto malo mumljanja je neophodno, samo ne u tolikoj mjeri da zvuči mrzovoljno, ili čak odbojno. Prosto zamaglite ton, da sagovornik ima puno razloga […]