Category: proza

Anegdota jedna koju sa polimorfnom melanholijom izvlačim iz sjećanja vezana je za konferencijsku salu otmjenog hotela u cvjetnom i sjetnom gradu Mostaru, iz predratnih dana. Tekla je popodnevna sesija na naučnoj konferenciji kojoj se ime zgodno i umilno zvučno skračuje kao ETAN. Razgovorom predsjedava (ako nijesam slike izmiješao) uvaženi moj […]

Izrekao sam već neđe rezolutno i apsolutno nezadovoljstvo pojavom da plemeniti instrument durbin nose oko vrata teški probisvijeti koji su, godinama, broda oko vrata naše sudbine. Njihove se slike ne skidaju sa ekrana televizija – red vanisha (odstranjivač mrlja – stain remover), red likova sa međunarodnih potjernica… Jer, durbin je […]

Ako se desi, a desiće se, obilježiću dogodine, kad otople dani, i kad livade ozelene, jednu čudnu godišnjicu: pola vijeka od kako sam naučio da pišem, čitam i računam! Iz tih dalekih dana preživjela je starinska đačka tabla, sa hrastovim okvirom, koja na jednoj strani ima crvene horizontalne linije sa […]

Jedne godine, držao sam studentima predavanje na temu fizičkih osnova procesa deformisanja čvrstih tijela. Prostim demonstracionim opitnim sredstvima ex cathedra ilustrovao sam elastično ponašanje materijala pri malim naprezanjima u oblasti važenja Hukovog zakona, a onda ukazao na granicu elastičnosti. Kad nju pređemo, upadamo u oblast trajne, plastične deformacije materijala. Sugerisao […]

Mi smo stanovništvo koje je trpjelo na razne načine. I u svim oblicima patnje, izgleda, ubjedljivo. Opkoljeni nevoljama, u nedostatku efikasnijih sredstava: glorifikujemo argumentaciju. Zamišljamo klasičnu ljepotu Aristotelove dame Logike i žudimo da i nas i sve iz velikog Svijeta, napokon, opčini. Ne vidimo ko će drugi, i kako, da […]

Stišale su se izborne aktivnosti u kojima smo, još jednom, bili nezaštićeni od brojnih (bojnih?) štabova koji nam nude budućnost tako što nas navlače na živi pijesak prošlosti. Sad, dok je još tema vruća, pišem ovo pismo sugrađanima, da sa njima podijelim ogorčenje i bunt. Počeću izokola: Nema sumnje, bili […]

Razumije se, znam za glagol davijati još iz osnovne škole. U razredu su postojale jedinke spremne da dostave učitelju, ili razrednom starešini, povjerljive podatke iz života kolektiva. Kroz mrežu davijanja saznavalo se ko je krpenjajkom slomio prozor, otkud listovi kupusa oko katedre u kasnim jesenjim danima, od koga je prepisan […]

Ostavio sam parče hljeba namazano džemom i otrčao po čaj. Nijesam se ni minut zadržao, a zakasnio sam: tušta i tma mrava već je okupiralo moj doručak na dekici u majskoj, cvjetnoj bašti. Hm. Okopao sam mali vrt pod prozorom; iždžikljale lale, njišu se bokori crvenih krunica. I dok spavam […]

Iako ne bez izvjesne zebnje, slobodan sam direktno postaviti jedno pitanje. Ono je koliko neočekivano, toliko i delikatno: jesmo li mi hrabri ljudi? Radije ne bih, ali nemam izbora! Jer se ispriječila veća potreba, da se razgovara na temu: može li hrabar čovjek biti korumpiran? Posve sam siguran da se […]

Kad za vedrih junskih jutara putujete od Berana prema Mojkovcu, i dolje niz Moraču, doživjećete čaroban presjedan crnogorskih svitanja. Olovna tmina koju ste ostavili iza Tifrana, pretvara se u sve svjetliju predjutarnju izmaglicu punu plavih tonova i neopisive game ljubičastog i nebeskog narandžastog pletiva. I odjednom, negdje, izgrijaće Sunce. Neće […]

Uviđavno čeljade ne može bez velikog štrecanja zaviriti u tumuše istorije. Ovo stoga što se najčešće dešava da se autentična slika prošlih zbivanja veoma razlikuje od sadašnjih miraža uokvirenih mitskim pozlatama. Inkompatibilnost mita i istine, na veliku žalost, toliko je frekventna i toliko nedelikatna da prijeti uništenjem našeg samopoštovanja. Skrušeno […]

Priča se, u jeku Drugog Svjetskog Rata, zvao je Svetislav Stefanović Iva Andrića na saradnju; spremala se Antologija srpske savremene pripovetke. Ivo mu je otpozdravio iz Soko Banje 18. septembra 1942. godine klasičnim stilom učtivosti: Čast mi je izvestiti Vas da mi nije moguće odazvati se vašem pozivu ni dati […]