Category: beleške

Džulijan Barns (1946), jedan od najuglednijih engleskih pisaca već godinama, napisao je nedavno novi roman, u svojoj 72. godini. Čitam neki prikaz toga događaja. U tekstu se na jednom mjestu veli: Barns, koji je u odmaklom dobu… E, nevoljo ljuta: Ja sam napunio sedamdeset drugu 21. februara ove godine (2018). […]

O toj vrsti mangupluka prvi put sam čuo na PMF u Kragujevcu. Ličilo je meni na ne baš oštroumnu šalu. U moj kabinet ušao je profesor Ljubisav Novaković. Njega pamtim kao kvalitetnog nastavnika i časnog čovjeka. Iskreno i dobronamjerno me podržavao i pomagao u promocijama i napredovanjima. “Sad da ti […]

U predsoblju se obično može naći veliko ogledalo. Da se ukućanin pogleda u krupnom planu, razmotri figuru ili bar dobar de figure, prije nego stupi na ulicu Pa, kako se zove to ogledalo? Ne znam. Ne mogu se sjetiti ni mnogi koje pitam, a nijesu sigurnu da li riječ uopšte […]

Nemaš vremena da čitaš sve od svakoga (niko nema), pa se ispravno uputiš ka najvećim piscima. Dostojevski je jedan od tih, ako ne i najveći (mnogi tako misle). Taj je napisao mnogo, trebale mu pare, a i iz drugih razloga valjda. Hajde, izaberi. Otvaraš roman Zli dusi. Pročitaš prvu stranu, […]

Kad je 28. marta 2012. godine održan pod kupolom SANU naučni skup Društveno politička i naučna misao i delatnost Sime Markovića, učestvovao sam. Bijah svojevremeno dao riječ kolegi matematičaru, Kragujevčaninu Miodragu Raškoviću, upućenom u istoriju Simine ljudske avanture, da ću rado napisati prilog. Tako se desilo da se u Zborniku […]

Kad su Hitlerovi ’humanisti’ bahato zaposjeli Beograd 1941, riješili su da ga očiste od ’lijeve pošasti’, te naprave uzoran arijevski centar kulture. Okupator je zamislio Apel srpskom narodu, kojim se osuđuje protivljenje okupatoru. Tužno velik je broj ’uglednih’ Beograđana koji su pohrlili da potpišu Apel. Ali Apel nijesu potpisali profesor […]

Našao dr Kostić neke stare novine i u njima pročitao intervju sa fizičarem, akademikom Zvonkom Marićem. Bio je oduševljen načitanošću, bistrinom i elokvencijom ovog skromnog intelektualca. Znao ga je sa raznih sastanaka samo iz viđenja; opsuje ga ovako; čarapanski naglasak, siv sako, siv džemper – kao bankarski činovnik. Kad ovamo […]

Džordž Orvel je pisao Životinjsku farmu od novembra 1943. do februara 1944. Ratne godine, teške ne samo za Engleze. Mnogi su mislili na Ostrvu da je punački Čerčil ušao u rat sa Hitlerom prerano, nedovoljno spreman i tog časa bez bratskog razumijevanja velikih zemalja svijeta. (Van diskusije je danas Čerčilova […]

U bolnici uvijek vidim istu potrebu: S čovekom valja da se priča, do kraja, do kraja, kao sa besmrtnim bićem. Ali ne sa aspekta prijetvorne organizovane religioznosti. (Jedan pop iz Čačka ili okoline, možda i sa Jelice planine, dilovao drogu na veliko. Imao je ortaka, veroučitelja, koji se za taj […]

Posle Titove smrti požurili su političari i tajkuni u grabež. Bješe običan građanin vesma osiromašio. Svaki naraštaj doživi makar jednom onu strašnu bahatost vlasti koja ne vidi običnog čovjeka. Mala prebogata klika bezdušno je gledala kako nastavnik kupuje od cijele svoje plate dvije škatule duvana… Napisao sam tada protestnu pjesmu, […]

Aleksa Šantić je pevao u prvoj strofi pesme “Na ubogom polju” ovako: Na ubogom polju moga zavičaja Ne čuje se pjesma veselja i žetve, Samo šum žalosni robinje Neretve Hladan vjetar nosi preko pusta kraja. Dalje čitamo čak i ovo: “Moja jadna zemljo, mi smo i sad sluge.” Pri kraju […]

Na stadionu otmena publika. Mnogo dama sa lepezama. Lepeze podsećaju na šarene leptire. I gle! jedan pravi leptir leprša oko Nadalovog reketa. Slavni teniser se sprema da servira. Sav je u grču, nervozan kao carski rob na borilištu u Koloseumu. Kaplje znoj sa nosa gladijatora. Leptir bez prekida izvodi složene […]