Dok ležim u Zemunskoj bolnici, čitam novine. Crvenom olovkom podvlačim ponešto zanimljivo. Na primjer:
Istoričar Radoš Ljušić potvrđuje: a) Karađorđe je oceubica; b) Karađorđe je bratoubica; c) Karađorđe je ubio bar sto Srba u Prvom ustanku: d) Karađorđe je nasilnik nad svojom majkom (nabio joj košnicu na glavu!?) e) Karađorđe ne poštuje sestru.
Ovu knjižicu je poklonio čitaocima nedjeljnik Nedeljnik, u novembru 2018. Naslov: Karađorđe, vožd srpski. Znam od ranije za ove navode o Voždovim nepočinstvima (na primjer iz pera Miloša Vasića), ali ovo je nauka jednog istoričara, kakav god ugled imao – nije izmislio izvore.
Dalje, Milo Đukanović kaže: “Podgorička skupština 1918. bila je velika izdaja Crne Gore.”. I za ovo znam, od Milovana Đilasa (Besudna zemlja). Tužno je što se neće naći akademika SANU, niti onih koji sanjaju da prekosjutra budu članovi SANU, koji će ovo potvrditi. Ama neće priznati ni jedan jedini šamar, akamoli na hiljade mrtvih. Eto kolika je moćna metafizička, s-one-strane-groba, ruka akademika Nikole Miloševića.
I tako, dok u moju venu kaplje toksin, vidim: Oksfordski rečnik izabrao riječ godine. Pogodite ! Naravno: toksin.
Kinezi napredovali u usavršavanju fuzione mašine. Posle Kosmosa, osvajaju i Mikrokosmos. Sve sa začuđujućom posvećenošću. Uporno. Zar su to oni isti Kinezi o kojima smo pričali viceve za vakta Mao Cedunga, gore sprdnje nego o Bugarima i Rumunima, da ne pomenem Albaniju i Šiptare?
Niko nije bolje pisao dijaloge i razgovore od Fjodora Velikoga. Samo primjerčić (Zli dusi). “Ne znam zašto, pođoh za njim”, veli jedno lice.
Korisno bi bilo za društveni razvoj da se zakonski uobliče pojmovi privatne i lične imovine. Da se razdvoje te dvije svojine! Ali, koji naš kapitalista da posiječe takvim kosijerom granu na kojoj čuči?
Karlos Fuentes kreativni napisao je dvadeset tri romana. A taj je orman pun romana samo delić njegovog opusa. Kad hoće da oljagaju Vladimira Iliča, prljavi kokošari ironišu sa maksimom učiti, učiti i samo učiti. Reči koje je Fuentes zaveštao čovečanstvu (pred smrt, 2012) na Sajmu knjiga u Buenos Ajresu, bile su: obrazovanje, obrazovanje, obrazovanje. I svi aplaudiraju Meksikancu, Hispanoamerikancu, i još nekako (zaboravio sam treću identitetsku poštapalicu). S pravom, svakako.
Lenjin će se već nekako sam izboriti za svoj integritet. Njegovo vrijeme tek dolazi.
