Tolerantnost znači trpeljivost prema tuđim shvatanjima, onda, i naročito onda kada su ta shvatanja odbojna, pa i neprihvatljiva. Tolerancija u izvornom značenju pojma ne uključuje agresivnost i elemente rata. Ali su se vremena promijenila. Nikoga više ne sablažnjava činjenica da se pojavi ličnost koja je i tolerantna, i (istovrijemeno) ratoborna. Bar se uvijek mogu iznijeti argumenti koji će pomiriti ta dva stava. Poželjno je onda uvesti adekvatnu novu riječ toleratan. Toleratan čovjek je uvijek prvo tolerantan. Čim stignu nagovještaji da će tim nastupom nešto opipljivo izgubiti, postaje ratoboran, radije će izgubiti princip. Toleratan čovjek ratuje kad mora, a mora i kad tolerantni misle da ne mora. U tim situacijama, on će reći, idemo dalje. Za njega je mora, kad ne idemo dalje. Ima jedna praktična teškoća; svi znaju šta znači izreka zakopati ratne sjekire. Još nije jasno kako formulisati pandan ovoj mudroj preporuci u novom ruhu. Ta ne može se reći, hajde da zakopamo toleratne sjekire! Jer nije jasno šta je u toj konkretnoj zemljoradničkoj radnji učinjeno, šta dođavola ima da počiva u novootvorenoj rupi!? Ili se ja varam, možda upravo ta nejasnoća širom otvara vrata i toj sintagmi?
