Category: proza

Kad mit izduši, utopi se narod koji plovi nebom…

Gledam novembra 2006. reportaže Gorana Milića iz Amerike. Svašta nešto zanimljivo… Zapamtio sam: 55 dolara za svinju od 63 kilograma. Pa onda: Za jedan dolar dobiješ 15 jaja. Ja dajem oko jedan euro za deset jaja. Uporedivo. A oni zarađuju x puta više (x dvocifren broj). Hm.

Zbog čega kukamo? Otkud toliko cviljenje? Čemu neprekidno žaljenje? Čovjeka razumijemo u trodimenzionom prostoru definisanom osama Egzistancija, Posjedovanje i Ugled. U biti čovjek dakle želi da a) jeste, b) ima i c) važi. Sad mi vi recite, zar nam nijesu ugrožavali i samu egzistenciju. Ovo nije pitanje, već konstatacija, pošto […]

Zli pojam vječnosti! Pita se: šta je zemno vrijeme spram vječnosti. A tu je, između ostalog, zapretan prozaični izvor zavjeta osvete kad-tad…

U Rusiji se ponovo oglašavaju oni koji bi Lenjina da sahrane. Naše novine pišu 31. januara 2006. da se za taj čin posebno zalaže Boris Jelcin, bivši predsjednik. Argumenti su, bože moj, plemeniti. Konačno tom čovjeku Vladimiru Iljiču treba dopustiti da bude pokopan po hrišćanskim običajima (!). Postojanje Hrama (Mauzoleja) […]

Februar 2006: Zimska olimpijada u Torinu. Miloš gleda karling (relativno nova igra, nama zanimljiva – kao bilijar na ledu); kaže da je pokapirao pravila. Onda gleda brzo klizanje na elipsoidnoj stazi u dvorani. S vremena na vrijeme, pojedini takmičari padnu… Poslije gleda slalom; takođe ima padova, na oštrim krivinama niz […]

Povremeno me živo okupira – misaono i emotivno – priča Starih Grka o Tezeju: Sin je na moru, na teškom zadatku – biti ili ne biti. Skrenuo je pažnju ocu da će se na njegovom brodu u povratku videti crna zastava – ako on izgubi bitku i pogine. Otac dugo […]

Moda obnaženog pupka kod curica uzima maha. Položaj kaiša pada sve niže. Dokle će to ići? Slično kao kod svetskog rekorda u sprintu na sto metara: granica ljudskih mogućnosti postoji, ali se rekordi ipak obaraju… Mirjana je došla iz grada i skicirala trenutno stanje mode: Očekujemo dalji razvoj događaja… šta […]

šalje mi Miloš s Mora, iz Petrovca, svoju verziju jedne lijepe pjesme Emsure Hamzić: Kaži Sirijusu, zvijezdi, Da uzalud čeka na me, Nek jezdi, Ja vidim vjetar poderani… Čitav dan sam bio opsjednut ovim riječima i ovim događajem…

Javlja mi Miloš (29. novembar 2006) da je iz potaje rehabilitovan… neki četnik Ninčić. Niko više ne traži Dražinu rehabilitaciju. A drali su se i ha haj… Petar Dobrnjac je prvi srpski ministar pravde. Izgnan je i umro u izgnanstvu.

Glasali smo na izborima za osobu A, jer je bilo nemoguće, pošto bi bilo štetno, da glasamo za osobu B. Odmah poslije izbora, osoba A je objelodanila da joj je prioritetno da kohabitira sa osobom B. Sad trpimo posljedice koje su priorištetne.

Svako veliko zlo u društvu počinje kao dvosmislena lakrdija, koju promovišu badaletine. Dragišić onaj bješe požurio da obesmisli talas protesta protiv fašizma u Novom Sadu – omalovažavanjem žrtava!