Category: proza

Poznato je, kad se političar surva niz urvine vlasti, poslije otrežnjenja progovori racionalnije. Danas, Dragan Veselinov zna da izbalansirano govori o učincima vladavine Slob Miloševića. Upoređeno sa Koštunicom (Spica), Left River Vitez imao je i dvije nazovi pozitivne crte: a) držao je Srpsku pravoslavnu crkvu na političkoj distanci; b) smijao […]

Povremeno se vratim na neveselu, a kao krpelj istrajnu temu: Gdje je naša originalnost? Mnogi su pomislili da smo bar u zlu dovitljivi. Kad su provalili čir golootočkih muka, knjigopisci su pisali o “toplom zecu” kao da su otkrili Ameriku. Stavljali su akcenat na inventivnost komunističkih mučitelja. Niko nije hteo […]

Miloš kaže da je negde pročitao kako je Andrej Tvardovski uzviknuo: “Kakav je to svet kad vam ludak kaže da se morate stideti sami sebe…”

Delikatno se čeljade zgrane kad čuje na koju sve nepokretnu imovinu u Crnoj Gori pledira građanin Karađorđević, stanovnik Beograda. Katastarska površina imanja koja su njegovi preci uspjeli da kupe (uštedom od svojih plata) mjeri se, je li, hiljadama kvadratnih kilometara – što u priobalnom pojasu, što na zimzelenim visoravnima… Kada […]

Termin iz naslova upotrijebio je Koštunica, negde u decembru 2005. Bar sam ga ja tada čuo prvi put da tako kaže. Kako riječ liči na čovjeka! Najvažnije je da ideja liči na ono što svetosavci već čine u Crnoj Gori: na temeljima starih kultura nadziđuju vizantijske cigle. Religija je povesma […]

Miloš misli da bi trebalo uporediti muke koje su imali fizičari sa konceptom etra i muke koje svakodnevno imamo sa tajnim službama (vojnim, civilnim, bilo kojim…). Pretpostavili smo etar. Onda vidimo, moramo mu dodati još nešto da bi objasnio neku pojavu. Već kod druge pojave, zahteva sledeću dodatu osobinu, da […]

Danas je 15. februar 2006; državni praznik Srbije. Podne je, gledam kroz prozor uz ulicu Piva Karamatijevića. Sunce grije, a to nije dobar znak: iz Marićevića Jaruge izaći će političke mečke i uplašiće se od sopstvene sjenke. Još dugo će trajati zima građanskog nezadovoljstva u Srbiji… Najnovija naslaga srama pala […]

Sin je igrao tenis. Tata mu je pomagao tako što je protivnicima sipao u sok ili kafu anksiolitik “Temesta”. Od njega je sportista pospan, i izgubi meč. Jedan je nakon izgubljenog meča zaspao na volanu i poginuo. Dvadesetak drugih su samo izgubili meč. Tata je sada pred sudom. Čeka ga […]

Hvataju đenerala Mladića. Nešto ne ide… Ministar unutrašnjih dela izjavljuje za medije 5. maja 2006: “Činimo sve od sebe da ispunimo obaveze…” Činimo sve od sebe. Jedno bi moglo da se učini odmah, a da se od sebe ništa ne učini. To je: priznati nezavisnost Crne Gore. Tako bi Srbija […]

Kad čitate Josepha Conrada, Heart of Darkness, Pingvin izdanje iz 1994, naći ćete na strani 102 tekst koji počinje rečenicom: “I found myself back in the sephulchral city resenting the sight of people hurrying through the streets to filch a little money from each other, …” I tako dalje. Nevoljno […]

Kao mali, Miloš je govorio: Cini, cini! (Kad telefon zvoni.) A kad bi htio da nekog kao zovne telefonom, to je glasilo: Sad ću da zvonem!

“Razočarani ujedinitelj i crnorukac Marko Daković povukao se iz politike i odmah po ujedinjenju posvetio advokaturi. Prilikom jednog od svojih prvih govora u Narodnoj skupštini u Beogradu 1919. godine ljutito je replicirao srpskom poslaniku koji je pravio razliku između predstavnika iz Crne Gore i Srbije: “Kad smo se ujedinili u […]