Muka svakodnevnog tegljenja da bi se jelo, odijevalo, stanovalo i uživalo navela je ljude da porade na realizaciji mašine koja bi idealno posredovala u proizvodnom procesu. Ime te zamamne ideje zahvaćeno je iz bunara latinskog jezika: perpetuum mobile.
O, čuđenju nema mjesta. Naša sanjarenja su slatka i inventivna. Perfektno bi bilo otaljavati mučne poslove bez troškova. Ta hipotetička zlatna kokoška (živina poznata pod pseudonimom perpetuum mobile prve vrste) vazda bi džabe davala višak rada i ne bi patila od habanja.
Pomišljali su prije svega na uređaj koji bi crpio toplotu morâ i okeanâ i u kružnom procesu tako stečenu toplotu pretvarao u mehanički rad. Ova varijanta vječnog motora, nazvana perpetuum mobile druge vrste, jednako bi uspješno uljepšavala naše leziljebovićke dane – kad bi počem postojala.
Prvi prirodnjak koji se nesebično zauzeo da definitivno usreći čovječanstvo u pomenutoj stvari bio je, po prilici, fizičar Robert Bojl (1627-1691). On je pošao od svakodnevnog opažanja da voda koja ističe iz slavine na dnu velikog rezervoara značajnom brzinom može pogoniti odgovarajuću turbinu. Ako se već iskorišćena voda prikupi i crijevom vrati u isti rezervoar (mislio je: po pricipu spojenih sudova), vječna mašina biće realizovana! Trik nije uspio, ali su razmišljanja o neuspjehu ugrađena u potonje napretke fizike.
Ovdje nećemo upućivati na druge, mnogobrojne pokušaja konstruisanja vječnih mašina – odvuklo bi nas to na neželjene bogaze istorije nauke. Recimo da su plemenite zablude bile na izvjestan način plodotvorne: fizičari su odgovorili na pitanje zašto realizacija redovno izostaje. (Jer cijela poenta i jeste u realizaciji zamisli; van nje, imamo tek lijepi talog riječi, možda pogodan za borhesovsko štivo.) “Smetnja” je prepoznata kroz dva fundamentalna zakona termodinamike. Shodno prvom, ne postoji proces u kojem bi se vršio rad koji je veći od spolja dopremljene energije. Shodno drugom, ne postoji proces čiji bi jedinstven konačan ishod bio: potpuno pretvaranje u rad količine toplote koja je uzeta od okoline. (Priroda naplaćuje porez na promet.)
Ovo ne znači da su agilni inventori vječne mašine razočarano stali pred rampom prirodnog zakona. Njihov broj se jeste smanjio ali do dana današnjeg, u svijetu i kod nas, povremeno podnose perpetuum mobile patente od kojih očekuju civilizacijski prevrat. Evo:
Prije nekoliko godina sam i sâm imao bliski susret sa PM (perpetuum mobile) pronalazačem. Nekoliko puta je dolazio u moj kabinet. Donosio je skice modifikovanog transformatora i tvrdio da po njegovoj šemi može da se vječno vrti rotor indukcionog motora, uz to s pozitivnim energijskim bilansom. Ovaj dragi čovjek, kome jedino smijem odati ime (Ljubivoje), dao se, dakle, na kreativnost u oblasti elektrotehnike. Upozorio sam ga na stanje stvari u toj oblasti. Veoma je uljudno podnosio moje negacije onog što mu je bilo najsvetije na svijetu! Gledao sam taj užagreni pogled i jedva primijetno eksitovano crvenilo jagodica već prosijedog čovjeka koji je kao višak u fabrici “Zastava” ostao bez prihoda, na ulici. Dao sam mu srednjoškolski udžbenik elektromagnetizma. Mislio sam – odustaće. Došao je kroz mjesec dana; izvadio je iz torbe nove skice, neka poboljšanja, kolut žice, slog transformatorskih limova, lemilicu i elektromotor iz rashodovane veš-mašine… Bio sam utučen…
Američko društvo fizičara je prije neku godinu riješilo da se demonstartivno zaštiti od sličnih pokušaja. Baveći se etičkom stranom fizike, i humanim vrijednostima, oglasilo se 4. aprila 2003. godine (na granici ozlojeđenosti) posebnom Izjavom o mašinama s vječnim kretanjem. Ovaj kratki a britki tekst glasi:
“The American Physical Society deplores attempts to mislead and defraud the public based on claims of perpetual motion machines or sources of unlimited useful energy, unsubstantiated by experimentally tested established physical principles.” (Američko društvo fizičara osuđuje pokušaje da se obmane i zavede javnost pomoću najava mašina vječnog kretanja ili izvora neograničene korisne energije, što je nesaglasno sa ustanovljenim fizičkim principima.) Lako bismo sa zabavnim Ljubivojem, ali gospodo:
Manir aktiviranja fiktivnih PM mašina u društveno-političkoj sferi života, svakodnevna je pojava. I nije deranžiran tek jedan profesor ili jedno strukovno udruženje, već milionske mase; jer, po definiciji, PM projekti su u raskorku sa činjenicama stvarnosti. Kao osvješćujući primjer neka posluži vijest koja upravo stiže iz Austrije: odlučno je osuđen na robiju britanski “istoričar” D.I. koji je patentirao skicu PM poricanja holokausta; po zamisli autora, ubuduće će se znati da u Aušvicu nije bilo gasnih komora; u svakom slučaju, o tome Firer nije bio obaviješten (sic – ništa novo pod kapom nebeskom!). Kod nas:
Nedavno je na Cetinju patentirana inovirana varijanta pravoslavne (integrisane!) PM mašine; ona će više uraditi na poricanju postojanja Crnogorske pravoslavne crkve nego što se u nju sredstvava uloži. Pufka auspuh i mašine koja ne poznaje istorijsku utemeljenost Crnogorske države. Traži se projekat mašine koja neće poznavati ni antifašistički supstrat Crnogorskog građanskog identiteta. Zamišljena je beogradska PM mašina koja će u svakom bogovom radnom ciklusu puno više dati legi-timske radne solidarnosti sa Srbima u Crnog Gori nego što će potrošiti unutrašnje energije bratskih odnosa. I tako dalje… Svi ovi strojevi jesu instant “realizacije” (jer zasnovani na nerealnom Drang nach Umgebung principu), ali pouzdano čine ekološku štetu (trovanje olovom). Tendenciju ekspanzije ovih ideja prepoznao je još davno umni srpski mladić Svetozar Marković (1846-1875); prepisujemo njegove riječi iz beogradskog glasila protiv stihije straha, mržnje i nasilja: “Čim se monarhična vlast utvrdila u zemlji, ona je odma počela pomišljati da rasprostrani granice svoje vlasti i van Srbije… To je bilo načelo politike, koja je poznata pod imenom “Velika Srbija”… Osnovati veliku Srbiju značilo je preneti vrhovnu vladu nad Bosnom i Ercegovinom od sultana na porodicu Obrenovića; preneti u Bosnu i Ercegovinu srpski ustav i srpsko državno ustrojstvo sa svim njegovim kapetanima, načelnicima, sudskim instancijama, mnogobrojnim kancelarijama i celokupnim birokratskim aparatom.”
U maniru Lešeka Kolakovskog, kad je poštapajući se ironičnom-ciničnom filozofskom močugom hodočastio kroz čestare biblijskih legendi, zapitajmo se koja su naravoučenijâ gornje priče? Ima ih mnogo, a izdvojićemo ono najvažnije: Kad vam savremeni Perpetuum Mobile Menadžeri požele dobro jutro, tražite konak…