KATARZAN

Katarza je pročišćenje duše, radi odstranjenja nagomilanih otrovnih taloga. Po Aristotelu, katarza je cilj tragedije. E, to. Koristan je pomoćni termin: katarzan. Katarzan je čovjek ili institucija sposobna za katarzu. Tarzan je mitski filmski lik: snažan, odvažan čovjek, na strani pravde a protiv tlačitelja i svakovrsne nemani. Dobro je interno samjeravanje postupaka moralne obnove sa jednim tarzanom, što se u riječi katarzan osjeća! Katarzu može da prizove, i na puni način je doživi i proživi samo čovjek tarzanovskog kova. Zato, katarzan. Izbjegavanje uloge katarzana, kada bi bilo sjajno da je tarzan, nanosi subjektu veliku štetu. Pojavio se 18. novembra 2000. godine članak Kad riječi ubijaju. Nije ovom prilikom važno ko je autor, važno je da se tekst mogao pročitati u najstarijem dnevnom listu na Balkanu. Sve je tamo na četiri kratka stupca tačno, jedino je pogrješno mjesto i vrijeme pojavljivanja. U članku se priča da je na RTS godinama carevao TV Dnevnik koji je bljuvao riječi mržnje. Ta se kritika pojavljuje u novinama koje su jednom imale omraženu rubriku Odjeci i reagovna. Ne može neko ko je bio evidentno reagovnjav nastaviti da se dalje šepuri kao da se smrad ne osjeća. Kao da nema potrebe za katarzom. Može i mora velika nacionalna novina da jednom bude i katarzan, pa tek onda naprijed u podsticanje novih katarzana. Ako je bilo tragedije, neka bude i katarze. Po Aristotelu.