Category: proza

Imali su 1990. osamnaest godina. Dičili smo se njihovom mladošću. Tjerali smo ih da uče. Da osvoje svoju struku i imaju hljeb u ruci. Da postanu vaspitani, konstruktivni članovi društva. Znali smo, teško je pitanje: kako doći do krova nad glavom; treba egzistanciju zaslužiti. Potajno smo se nadali, ta srediće […]

Bili smo im zahvalni. Saučestvuju u našem bolu. Eno ih na trgu, nose transparente, hodaju, uzvikuju parole, mašu rukama, zahtijevaju pravdu. Ne, neću reći da im je teže nego nama. Ta po nama padaju bombe i sofisticirane eksplozivne naprave! Ali, nije ni njima lako. Mnogi ovdje imaju rodbinu. I da […]

Veliki južnoslovenski preci mislili su strategijski. Rekli su i zapisali važne poruke savremenicima i budućim naraštajima. Za života, takvog su se programa dosljedno i pridržavali. Dovoljan je, za ilustraciju, primjer Dositeja. Ono što je savjetovao na planu prosvjete i nauke pravo je blago u riznici sjećanja. Ono što je savjetovao […]

Lako i blago umiranje je eutanazija. Ili, ubijanje iz samilosti, da bi se nekom smanjile samrtne muke, kad mu već nema spasa. U ovoj deceniji roptali smo pod vlašću osoba koje su sve mogle da zamisle, izuzev predaju vlasti; osjećajne kakve su bile, nijesu mogle da ostave naciju da joj […]

Premda znamo da je svaki čovjek neponovljiva vrijednost, za potrebe neumoljive statističke logike uzmimo da nas ima deset miliona, a da je na planeti Zemlji pet milijardi. U svakoj grupi od pet stotina Zemljana ima – samo jedan ovdašnji. šta radi taj jedan? Povremeno ga uhvate trenuci uzbuđujuće inspiracije. Prosvjetljenje […]

Tezej je legendarni kralj Atinjana, njihov heroj. A mi smo imali Hipotezeja (hipo, u složenicama, znači: konj). Hipotezej bi se u TV Dnevniku kadikad pojavio i ispričao nam o svojim podvizima. Te kako je pomrsio konce Paucima; te kako je izujedao Ose. Te kako je podlokao tlo pod nogama Lokatorima. […]

Istomišljenici su grupe ljudi koje povezuje zalaganje za istu ideju. “Njih dvojica su kao neki vođe i svaki od njih ima svoje istomišljenike”, pisao je na jednom mjestu Andrić, kako ga citira Akademijin Rečnik. U savremenom svijetu, gdje je nebrojeno svakojakih ideja, ta se riječ toliko obezličila, da u pojedinim […]

Ovdje više ne sugerišem i ne molim. Prosto promovišem. Više niko neće pisati Kanada! Svi će pisati Ka nada. Molim pasoš, dajte vizu, idem Ka nadi. U mojoj viziji, tamo je Kao nada. Kratko i jasno. Prostrana zemlja nade za stotine hiljada mladih i obrazovanih. I za četiri puta stotine […]

Stavite se u položaj! Pogledajte. Koali cija. Tranzi cija. Varija cija. Na cija. Ra cija. Frak cija. Demokra cija. Perturba cija. Genera cija. Čak i poli cija! Za sve jade: legitima cija! Ko da ne postane paranoičan? Oko nas je cija. Čim detaljnije pogledaš strukturu naoko bezazlenih riječi, vidiš prste […]

Kažu da je koreografija vještina bilježenja koraka, pokreta i figura u plesu. Zbilja može da bude! Jer za koreogeografiju znamo da je vještina pravljenja geografskog plesa od koga građani izgube svijest. Kad se kao osvijeste, primijete korigovanu geografiju i tek procijede: puška im materina!

Ljudi pristaju i na rintanje, dok god imaju viziju: šta poslije. Teškoće nastaju kad se dnevna muka pretvori u rintanje i lutanje bez vidljivog izlaza. To je stadijum lavirintanja. Rintaš, laviraš, ali si u lavirintu. Nažalost, to je i predvorje samoubistva.

Kako je došlo do toga? Komunistima nije bilo dovoljno što su ljudi od organskih molekula. Ispostavilo se da nije moguće izgraditi novo društvo od propadljive supstancije. I oni su tražili primjerke nadljudi od gvožđa, od čelika, od mermera. Izmislili su termin ljudi novoga kova. Počeli su da pljušte neobični rekordi. […]