Hoću pišem o sjaju neoracionalizma. Građani Crne Gore glasali su 21. maja 2006. Te svijetle neđelje, birališta su zatvorena u 21 čas. Valjda nepun sat potom, CeSID organizacija i prateća omladina objavilili su prognozu da su suverenisti pobijedili. Uprkos nekim netipičnim okolnostima koje se tiče strukture biračkog tijela, kao i geografske distribuiranosti političkih boja, uigrana ekipa statističara bila je na visini zadatka; ubjedljivi, samopouzdani i kulturni. Pogodili su, kao i uvijek do sada.
Suprotni tabor, prije svih drugih glavni opozicioni prvak, odmah je preventivno naružio ovu organizaciju (“mi znamo ko su oni”). Na fonu emotivne insinuacije i metodičke drskosti prepoznali smo dublju suštinu ovakve reakcije. Upućuju gubitnici na politizaciju prebrojavanja glasova. A međutim:
Ozlojeđeni su na nauku. Bolje nijesmo ni očekivali.
Progovorimo neku riječ u odbranu nauke! Pogledajmo, koji grijeh su to počinili, u noći istorijskog Referenduma, ljudi novog senzibiliteta?
Omladinci su na osnovu uvida u 15% listića dali prognozu sadržaja svih listića, i to sa impresivnom tačnošću od jedan posto! Pritom su razgovijetno u sažetoj formi objasnili gledalištu postulate korišćenog metoda.
Da pokušamo da naučno-popularno uprostimo uvid u suštinu: Zamislimo da je svaki sedmi glasač glasao javno. Iz tog podatka “strani plaćenici” nam kažu kako je glasalo i cjelokupno glasačko tijelo; pritom pogriješe samo kod jednog glasača na svakih stotinu glasača (u drugim okolnostima, pogriješe i osjetno manje; vrlo često greška ne prelazi nekoliko promila)! Bravo!
(Onda nam kamera prikazuje razjarene oponente; mladom čovjeku koji nas podučava egzaktnosti kažu ovi na-putu-da-izumru mamuti: “Mamu ti!”)
Emocije isfrustriranih političkih učesnika ozbiljnog državnog posla svakako štete stabilnosti izuzetnog jednog instituta, instituta egzaktnosti. Loše je, posebno je loše, što i inžinjeri među političarima ne shvataju da su statistički zakoni takođe – zakoni. Veoma pouzdani statistički zakoni su uzor savremene fizike. Skupovi sa velikim brojem objekata imaju svoju unutrašnju logiku. To je tvrda logika, koja ne iznevjerava. Posebno, naučni metod je u stanju da ukaže i na granice moguće greške. Zato su mladići rekli: ne očekujte da će ručno (karikaturista Koraksić bi rekao: pomoću računaljke) prebrojavanje dati radikalno drugačiji ishod; rezultat neće pasti ispod 55%. Tako je i bilo. Pošto ti vazda-oprezni prognozeri dosad nijesu ni jednom pogriješili, mrzost na njih, nema sumnje, samo je ispoljavanje klasične malicioznosti. Što ona silna gomila analitičara, uvodničara, savjetnika i eksperata po svu dugu izbornu noć na TV ekranima bdije? Cesidovci do 22 sata urade posao i idu na počinak, kao uredni porodični ljudi, mirne savjesti.
Strano je kad emotivni starci graknu na racionalnu mladost. (Još bi se i dalo razumjeti da se suprotno događa…) Primijetimo, što sve nijesu bili u stanju da insinuiraju na adresu (u mladosti tu i tamo zaista raskalašne) gospođe Sefereje. Svaki razgovor skrenu koliko treba, da ocrne sada upokojenu gospođu. Bar jedan je na taj način, konkurišući za ambasadorsko mjesto, popunio svoj kukurikulum vite (ispravno odštampan termin). Ali za nasljedstvo gospođe Sefereje su zainteresovani, o! Pardon:
Zar ne liče na nekoga ko svesrdno pomaže da se namjerno razbije skupocjena vaza, pa onda skuplja parčiće po podu, i ljuti se što od krhotina ne može da rekonstruiše makar bijednu ćikaru? Da, takvi se prijavljuju Evropi, ljuto osporavajući domovinu Crnu Goru, da čuvaju zajedničku državu.
Osporavaju i simbole postojbine. Posilni, taman što su oprali maskirne uniforme pojedincima koji su se prekjuče vratili s lijeve strane mutne vode Drine, alergični su na crvenilo crnogorske zastave. Ne prepoznaju orla s grba, lavu okreću leđa. Njima velim: Gospodo, to je crnogorski grifon! Grifon? Lavlje tijelo sa orlovskom glavom; čest likovni motiv u starim kulturama (Egipat, Vavilon, Krit…). Demon, čuvar bogova. Legenda kaže:
Naši preci, Protocrnogorci, od olovnih slova Štamparije pravili su puščana zrna. (Agilni Đurađ Crnojević nabavio je novu tehnologiju pečatanja knjiga samo tri godine poslije Gutembergovih epohalnih pronalazaka.) Došlo je vrijeme da se obrne logika: Pravimo slova, od olova kojim su u izobilju raspolagali magacini Sedamdesetsedmog bataljona! Evo prave teme gdje opozicija može biti konstruktivna, evo posla i za vlast i za kritičare. A regularnih demokratskih izbora će svakako biti, neki će već i brzo doći. Samo:
Lijepo je sanjati o ovom: U budućnosti se neće provoditi zamorne procedure ručnog prebrojavanja svih glasačkih listića. Statistika će zauzdati političke ostrašćenike. Brojanje kao bukvalna djelatnost biće napušteno. Biće dovoljno da se objave statističke predikcije i da pragmatički bude objavljen rezultat volje glasača. Možda će se napustiti i ideja masovnog izlaska na birališta! Dovoljno će biti da otvore reprezentativna biračka mesta. Demokratija će postati jeftinija i brža. To će biti dobitak za sve, u okolnostima kad ne možemo ili nećemo da otklanjamo i evidentne nedostatke sistema opšteg prava glasa i slična uopštavanja.
Sjećate li se onog Njegoševog lika koji se vajka: prisuka sam pedeset godina. Da vesele li zgode u epskom trenutku! Druga su to bila vremena, pa su rijetke bile prilike da se ostari. Svaki dan su na televizijama likovi koji su prisukali i znatno više od pola vijeka, pa ih ne mrzi da idu ovamo ili onamo, u ovaj ili onaj centar – kako bi doprinijeli sijanju nevjerice u neminovnu pobjedu novovjeke osjećajnosti koja je ozarena sjajem neoracionalizma, a ne neonacionalizma.
Njima velim na čistom crnogorskom jeziku: da su najprvi u najgoroj disciplini – sputavanju potomaka. Jeste, liče na učitelje koji okreću leđa učenicima. (Takvima kuku.)
Jednom smo, ne tako davno, bili u prilici da citiramo inspirativnu misao Čarlsa Darvina koji veli da Republika ne može uspjeti ako ne raspolaže kritičnom masom ljudi prožetih principima pravde i časti.
Tada smo ovaj citat ponudili uz malu zebnju, i da opomenemo. Danas, poslije Referenduma, citat ponavljamo uz uzdržan trijumf, a opomena neka ostane…