Kad svoje studente učim da nije samo važno upotrebiti tačnu formulu, već da je presudno važno i dobiti pouzdan numerički rezultat, zbilja imam i ubjedljive argumente u vidu primera iz istorije fizike.
Na prvom mjestu je priča o Hajzenbergovom rezultatu: on je navodno procijenio da mu treba oko 13000 kg uranijuma 235 da bi imao kritičnu masu za otpočinjanje lančane nuklearne reakcije fisije u atomskoj bombi. To je obeshrabrilo fizičare u nacističkoj Njemačkoj u nastojanjima da proizvedu atomsko smrtonosno oružje u Drugom svjetskom reatu. Ali, fizičari u Americi su izračunali da je u stvari kritična masa više od hiljadu puta manja! Bez obzira na kvalitet formule – ovdje je u igri baš samo brojna vrednost rezultata. Ma kako dobio rezultat, fizičar iz toga zaključuje je li realna realizacija projekta bombe ili nije. Vojne primene malo mare za onaj đački argumenat: u principu je moj rezultat dobar, samo sam malo napravio grešku u izračunavanju.
To malo je uticalo na smer ljudske civilizacije…