Dok se nesreća širila na sve strane, satirični listovi gajili su jednu ubitačnu vrst društvene kritike: udovicevi. To je vrsta literature, kako da kažem, o udovima, udovicama, a vrlo često i o jednom i drugom, što, je l te, nije inkompatibilno. Udovicevi su kratka forma, sa poentom, duhovito lascivno štivo, često praćeno prigodnom ilustracijom, fotomontažom, pa čak i originalnom fotografijom. Ud je uvijek udica! Urednik će reći, to narod voli, malo da se razgali u napetim vremenima! Vicevi o udovima su nas održali, njima hvala. Naša satirična pera bila su često za ovih deset godina udovickasta. U zatvor zbog istinite riječi se išlo, ali, izgleda, po delegatskom principu.
Sećanje na Vukotu Babovića
>