U termodinamičkoj ravnoteži, govorimo o temperaturi skupa čestica. Temperatura je bitan kolektivni parametar tog fizičkog sistema. Na primjer, vazduh u sobi je na temperaturi dvadeset stepeni celzijusa. Možete otvoriti vrata susjedne sobe u kojoj je ista temperatura – neće se ništa bitno promijeniti. Možete da unesete čašu vode na istoj temperaturi – neće se ništa bitno promijeniti. Ali, svaki pojedini molekul u tim zapreminama ima u datom trenutku neku svoju brzinu; neki od molekula su vrlo spori, neki vrlo brzi, mnogi imaju neke srednje brzine. Neki imaju ovaj pravac, drugi imaju suprotan njemu, itd. I već u sljedećem trenutku slika se mijenja na nepredvidljiv način, haotično. No, i dalje ostaje nepromjenljiv parametar cijelog skupa čestica, pomenuta temperatura.
Dovoljno je reći koja je temperatura u sobi, pa da znamo mnoge bitne stvari važne za naš život u njoj. Znamo bitnu osobinu supstancije kao cjeline tog momenta u toj zapremini.
Tako je sa političkim i vojnim organizacijama i pokretima. Bitno je znati njihovu temeperaturu (političku, organizacionu, ideološku), da bismo mogli kompetentno razgovarati o događajima koji se odnose na te organizacije. Malo nam govore pojedinačni slušajevi (mada nijesu sasvim zanemarljivi). Temperatura nam garantuje da će pokret na predvidljiv način djelovati u nekim izabranim okolnostima, jer je to parametar kolektiva, koji je tada konstantan.
Dakle, model gasa na datoj temperaturi pogodan je da izvršimo analogiju sa skupom ljudi koje vezuju neke zajedničke težnje. Nas interesuje česta tema analize ponašanja partizana i četnika u Drugom svjetskom ratu. Namjere pojedinaca da površno i brzo uvrste četničke jedinice u antifašističke snage na ovim prostorima počivaju na izolovanim, pojedinačnim primjerima aktivnosti ili morala (pa i to je za pohvalu, pošto mnogi ne žele da ponude bilo kakav, pa ni marginalni, argumenat). Ali mi vidimo da pojedinačne osobine članova kolektiva ne daju punu, relevantnu sliku – prosto nijesu ona temperatura koja je nosilac ključne informacije! Često se kaže, pojedinačni incidentni ne daju punu sliku pojava; tu se ne može primijeniti holografski princip – da djelić cjeline nosi punu informaciju o cjelini.
Možda se može naći muhamedanac u Foči koji je bio u četnicima dobrovoljno – to sigurno ne potkrepljuje istinsku vjersku temperaturu četničkog pokreta. Možda postoji u Kuršumliji četnik koji je spasio jednog partizana u datim okolnostima – to sigurno ne odslikava autentičnu ideološku temperaturu četnika kao organizacije. Možda postoji četnik u Užicu koji se sukobio, pa i ubio, okupatorksog vojnika – to sigurno malo govori o oslobodilačkoj temperaturi četnika. Možemo li reći da su pojave klanja muslimana (bogami: masovne) samo sporadični incidenti? Ne možemo, jer iza njih postoje naredbe, organizacioni poslovi i pečati – drugim riječima evidentna nacionalistička temperatura četničke organizacije; i ta temperatura mjerljiva je mnogo kasnije i u Srebrenici. U tome je stvar:
Ako se ne mogu navesti konkretne antifašističke četničke akcije (ne kao usamljeni primjeri, već kao logična posljedica antifašističke temperature); ako nema dokumenta sa naredbom i pečatom da četnici udare na bok fašista na Sremskom frontu (kao principijelna pomoć drugom antifašističkom, partizanskom pokretu u završnim akcijama oslobođenja zemlje); ako nema podataka o ozbiljnim ofanzivama okupatora protiv glavnine četničkih snaga (što je dokaz da su četnici bili okupatoru nesnosna snaga vruće antifašističke temperature) – ako svega toga nema, o čemu govorimo?
Poznato je da su svi autentični oslobodilački pokreti imali i muzičke svoje ambleme: borbene pjesme. Koje su četničke antifašističke borbene pjesme iz drugog svjetskog rata? Partizani su imali takve pjesme (bez obzira koliko su bile originalne – pokret ih je prihvatio, njegovao i modifikovao).
Četnički pokret nije imao ni muzičku antifašističku temperaturu, dakle.