Telegrami podrške je poznati društveno informativni fenomen devedesetih. Presretani su na ulicama bračni parovi sa djetetom u kolicima, u parkovima penzioneri, na pijacama domaćice i u dvorištima đaci; imali su odgovoriti, sasvim iskreno i slobodno, podržavaju li sarajevsku opsadu okolnih brda, istorijsko ne stranim čizmama, Dejtonski nesporazum i izgradnju pontonskih mostova u obnovljenoj otadžbini. Pitanja je postavljao novinar u kožnoj jakni; gledali smo mu leđa na ekranu, ali mu nijesmo vidjeli leđa zadugo. Napokon je narod shvatio da su to bili telegrami zaprške. Kasno? Ne bih rekao. Zaprška inače uvijek dolazi na kraju.
Sećanje na Vukotu Babovića
>