Tag: contra negantes

Pomno sam analizirao tu fotografiju koju su objavile novine. Je li moguće? Da nije bila foto-šala? Do nedavno, mogla se diskretno falsifikovati vijest, naročito ona usmena. Na udaru se mogla naći i muzika, dostupna distorziji ritma, modifikaciji melodioznosti, neotporna na dodatke, izostatke i vješte kombinacije. Ni slikarstvo nije poštedjeno; tolike […]

U nedjelju, 5. januara 2003. godine, na pravoslavni Badnji dan, Srpska pravoslavna crkva obavijestila je crnogorsku javnost da učesnici loženja badnjaka na brdu Jasikovac kod Berana navlače najstrašnije prokletstvo i sramotu na sebe i na svoj dom zauvijek. Ne tako davno, ista adresa (SPC) bacila je anatemu na slušaoce u […]

Poslije dubokih snjegova i žestokih noćnih mrazeva počinje da cvjeta kukurijek u Jejevicama, iznad moje kuće u Budimlji. Ta robusna biljka časa ne časi: žuri da otvori svoje godišnje poslove dok mnoge druge, nježne biljne konstrukcije još nijesu ni konstatovale proljećne dahove. Kukurijek (Helleborus odorus) višegodišnja je zeljasta biljka. Pomalja […]

Televizijske emisije iz suda u Hagu prikazuju ovih dana scene svjedočenja Sloboumnog svjedoka. Sudsko osoblje je u nelagodi – kao da je u sudnici neko aktivirao Paklenu Mješinu. Moje asocijacije su ovakve: Godine 1991, u proleće, Sloboda sa N nas je popisivala. Popisivač, studentkinja iz studentske zadruge, ohrabruje me da […]

Nešto malo logike što je čovjeku ostalo kao evolucioni amanet ljubomorno se čuva u svim lobanjama. Davno je uočena sujeta pojedinca, da mu se u pamet ne dira, a najbolje je taj grijeh oholosti formulisao negdje onaj Dekart kad se cinično filozofski, a sportski transparetno i nonšalantno izrazio – da […]

Ako me dobro služi (često trošno) sjećanje, jedna stara narodna pjesma iz mojih krajeva počinje ovako: Aj, da je meni leći umrijeti Umrijeti, smrti ne viđeti… Čudno! Interpretacije njene što se tiče, bješe najbolja ona koju je tumačio jedan jedva promukli, činilo se sredovječni, sentimentalni muški glas – u samu […]

Nemam toliko papira koliko bih morao imati da ispišem sve psovke koje sam, za svoga vijeka, u našoj rasnoj psovačnici, čuo ili pročitao. Toliko nemam. Grmada do sada registrovanih i klasifikovanih invektiva penje se do neba; teško je naći osobinu ili relaciju pojedinca koja nije napadnuta i ugrožena. Ipak, čini […]

Sredinom devedesetih, pitao sam na beranskoj čaršiji profesora srbistu, da li je ovo najnovije krvoproliće na prekodrinskim ornicama povećalo ugled pisca I. Andrića. On tada reče, jeste. Jedva je godina dana prošla, a mi smo se, nekako, skoro na istom mjestu, dotakli identične teme. Ovog puta namršteni profa bješe mrzovoljan […]

Kad se sjetimo nečega što nam je privremeno izmicalo kroz lavirinte sive moždane mase, te nijesmo mogli da ga imenujemo (a bilo nam je “na vrhu jezika”), velimo “Pade mi na pamet”. Isto uzviknemo kad nas prosvijetli kakva iznenadna, a korisna ideja. Svi su već čuli kako je ser Isaku […]

Kad se prebrojavaju pristalice nekog važnog gledišta u ovom ili onom razvrstavanju, kao što smo već ilustrovali na primjeru gnusno-organizovane religioznosti, počesto se stigne do vrlo visokih procenata. Pritom, i suprotno shvatanje čeka svoju priliku da obnaroduje sopstveni hod ka devedesetprocentnoj podršci. U tom pogledu ima jedna društvena kampanja koja […]

Ko zna kad je to počelo: bljutavo veličanje inata. Sad smo stigli do tačke kad je mit inadžije potporni stub učenja o nebeskom narodu. Panegirike inatu izriču šalterski radnici, daktilografkinje opštinskih komiteta, nesvršeni studenti filozofije, komercijalni direktori, kanonski usrećitelji življa, rektori i akademici; nemaju kud, pa priču slušaju, prihvataju i […]

Leksikoni nas uče da je poslovica sažeta formulacija iskustva. Bitno je znati da je ona izrikom i zaveštajna poruka. Obično se na nju gleda kao na jezgrovito opažanje prihvaćeno u tradiciji (dr Nada Milošević u Rečniku književnih termina, Nolit, Beograd 1986). Kako su nastale poslovice? Zašto su se održale? Zbog […]