Pošto smo se mi u Beranama sjetili da je deset godina od smrti Mihaila Lalića, evo članaka na tu temu – tu i tamo. Art Dodatak podgoričkih Vijesti na cijeloj strani piše: Jezik dugo pamti i sve čuva od zaborava. Petru Janičiću je izvor informacija – Miloš Vulević!
Tako je ispalo da je Lalić veliki pisac, a zašto – ne zna se! Ni jedna analitička rečenica da opravda atribut! Pa je valjalo ispuniti prostor sjećanjem na ćaskanje sa Lalićem (vala je on bio za ćaskanje pravi partner, je li). I šta je ispalo? Lalić je volio šume! Gdje je god bio, pogled mu je usmjeren prema šumama!
Tako je to kad se ne smije reći šta je to pisac primijetio i napisao u Hajci, i Lelejskoj Gori.
Novinaru, čuješ li gizdavu riku četnika? Bekni Filipiku!
Zbilja, da li je Lalić bio šumar?