Spočitati znači prigovori nekom, zbog nečeg. Prebaciti mu to i to, uputiti manje ili više oštar prijekor, ali uvijek jasan i neprijatan. U normalnoj komunikaciji, spočitavanje je delikatno, koliko da se dade nazrijeti upozorenje. U našoj deceniji od toga se odustalo. Ide se đonom, teškim terminima, otrovnim rečenicama i televizijskim komentarima. Nije iznenađenje kad onog, kome se javno preko televizije nešto spočitavalo, nađemo prekosjutra u čitulji. Riječ spočitulja koju ovdje afirmišemo na opštu poljzu znači akt spočitavanja kao posljednje upozorenje pred čitulju. Jasno kao posljednji dan.
