Izvorno, riječ sarkazam znači grickanje usne od ljutine. Ali se odustalo od tog značenja: danas nikog nije briga kako se osjeća objekat pogođen sarkazmom, još manje grize li usnu ili ne. Zato se pod sarkazmom podrazumijeva sama žaoka, izvjesna pakosna ironija koja je poletjela prema žrtvi. Evo neko doba, niko se ne zadovoljava samom činjenicom da je nešto kazao. Obavezno to treba kazati sarkastično. Kad je tome tako, valja nama i glagol sarkazati. Primijetimo da nema ni jasne riječi za identifikaciju autora sarkazma (često se ne smije reći, koja je persona sarkastična). Ako je ipak neko uporan i smion, neka pokuša sa sarkazalo. Inače, osjećaj jačine sarkazma se mijenja kroz vjekove. Na primjer, nekad se kao žestok sarkazam navodio Zmajev stih: ako j umo kamen gristi, mora da se ugojio. Ma, hajde! Umo, ne umo to mu je. Glavno je da dotičnog artikla ima. Sve ostalo je neprijateljska propaganda.
