Kad se crkveno lice ogriješi o dobre običaje, o crkvene kanone ili povrijedi bilo šta drugo, nedovoljno je djelo okvalifikovati kao prekršaj. Mora se reći prekrštaj. Na primjer, neoprezne predizborne izjave pojedinih vladika su prekrštaj. Tipičan prekrštaj te vrste desio se Njegovom preosvještenstvu episkopu mileševskom g. Filaretu; od svih predsjedničkih kandidata on je biranim riječima nedvosmislenu podršku dao – nekrstu. I preporučio ga kao nezamjenljivog, uz pohvale režimu. Zbog učinjenog prekrštaja, episkop se kasnije pokajao pred Svetim arhijerejskim saborom, moleći za oproštaj, kako je izvijestila Politika 4. novembra 2000. godine, sve one koje je svojim postupkom sablaznio i ražalostio. Pokajanje je primljeno, ali nije zaboravljeno. Budući da ima svoj oproštaj, prekrštaj nije definitivan kraj nečije karijere.
Sećanje na Vukotu Babovića
>