Bajka kaže da je Pepeljuga izgubila cipelicu. Obuvni predmet je našao Princ. Bio je zadiljen nogom kojoj pristoji takva obuća. Tražio je u Carstvu vlasnicu cipelice, tj. djevojku kojoj ona stoji kao salivena.
Mnoge su htjele da se udaju za Princa, ali im nožurde nijesu mogle ući u dražesnu cipelicu. U očaju su sjekle nokte – nije pomoglo. Na kraju, kad su svi pokušaji kod uglednih dama propali, ostalo je da proba i sirota Pepeljuga. Odmah se vidjelo da je našla vreća zakrpu! Oduševljeni Princ i novopečena Princeza otpočeli su zajednički srećni i dugovječni život…
Sve se ovo očito događalo u dalekoj i tuđoj zemlji, preko devet gora i devet mora.
Jer kod nas, udavače pronađu vojničku čizmu, i navrat-nanos traže puk koji duži to obuvalo, i u puku kapetana kome je taman. Kod nas postoji i đilkoška pjesma “Žene vole oficire.”
Da nije tako, ovolike majke koje su ostale bez sinova, i u ratu i u miru, našle bi načina da vojni militarizam smanje na nazovi podnošljivu mjeru.