Prvobitno, zelenašem su zvali trgovca koji od seljaka otkupljuje u bescjenje usjeve na zeleno, da bi na tome, kasnije, višestruko zaradio. Lako se iz te početne karakteristike razvila kasnije opštija slika zelenaša kao kamatnika i gulikože. O, odavno postoji ta riječ! I kad kažemo: neozelenaši, nijesmo bog zna šta novo saopštili. Ta zašto ih ne bi i danas bilo? Međutim, pomoću jedne obične rastavnice, formiramo riječ neozele naši koja nam otvara nove informativne vidike; ako se neko i pitao ko su, odakle su, čiji su neozelenaši – sada je odgovor evidentan. Naši zelenaši otkupljuju, i ne samo od seljaka, i ono što je neozelenjelo. No, kao i svaka prava riječ, i ova naša nudi neočekivane sadržaje. Oni su, možda, neočekivani samo u Srbiji; u Crnoj Gori, zna se ko je zelenaš. Još bolje je poznato, ko je neozelenaš. To sa seljacima blage veze ne ima…

>