Rehabilitacijo, борба те родила,
О Rehabilitacijo, народ те славио,
Љубав те, земљо наша, напојила,
Буди поносна, Rehabilitacijo.

Vuk Drašković je napisao roman „Ko je ubio Katarinu?“

U alegoriji, Katarina je Jugoslavija. Jugoslavija je, naglašava autor romana, glavna i tragična junakinja svih priča u knjizi “Ko je ubio Katarinu”.

Novinar sažima: Vukova knjiga pomaže da razumemo razmere zla isteklog iz krvavog rastura Jugoslavije. Autor priznaje da su i Srbi činili zločine i da su neki Srbi najveći krivci za ubistvo Katarine. To su boktepitakoji Srbi, ali jesu Srbi, iako su ljudi.

Rasturači Jugoslavije su branili, uvek to naglašavaju, narod i naciju, veru pradedovsku.

Vuk Drašković je osnivač Srpskog pokreta obnove. Ovaj Pokret obnavlja narod, naciju, kosovski mit i veru pradedovsku.

U romanu je osetan žal za uništenom Jugoslavijom.

Monarhisti sa skepsom govore o Jugoslaviji.

Vuk Drašković je monarhista. Bez kralja ne valja.

Vuk Drašković je pozdravio pad uništenog Vukovara. Bilo je krajnje vreme da junaci zauzmu taj grad, i ne brukaju se unedogled.

Sa ironijom se pominje u knjizi granica Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica… Tu granicu su međili četnici. Glavni geometar sedi u Skupštini kojom predsedava recenzent njegovih misli i knjiga.

Vuk Drašković je jedan od obnovitelja četničkog pokreta. Jedan voluminozni obnovitelj četničkog pokreta eno ga u Skupštini. Vukov poslanik u Skupštini ga gleda u leđa i jedino što vidi su ta leđa.

Vukov poslanik Čotrić je aforističar. Taj se aforističar istakao uradkom: „Ljudima slabog karaktera potrebna je čvrsta ruka“. Pokušavao sam da nađem osobu koju bi ova banalna misao mogla da prosvetli; pokušavaću i dalje. Možda je ovaj aforizam odlomak iz dnevnika rada Skupštine? Možda pritajena alegorija stanja koje kreira Despot? Možda samokritika?

Skupština Srbije je pre 13 godina, na inicijativu Srpskog pokreta obnove, izglasala izjednačavanje prava pripadnika četničkog i partizanskog pokreta.

Vuk je arheolog u pokušaju. Interesuju ga iskopine na Adi Ciganliji, posebno ostaci ljudskih, proto-ljudskih i životinjskim kostura. Ova forenzičarska iskustva nisu zanemarljiva u slučaju istrage Katarinine smrti.

Postoji pozitivna recenzija za roman „Ko je ubio Katarinu?“ Recenzija se može naći u Šopu kod Ljiljane. U recenziji stoji: „Vuk Drašković sapliće romansijerski venac…“ Sapliće.

Na promociji Vukovog romana govorio je, i opet će, Milan St Protić, istoričar, diplomata, monarhista.

Milan St Protić, doktor naučne discipline koja se zove istorija, osveštavao je prostorije ambasade u Americi (da okadi mesta koja su ideološki opoganili Jugosloveni).

Od čega sam počeo ovaj tekst? Ko je ubio Ćuruviju? Dadu? Gardiste. Ko je ubio Katarinu?

Predsednik SPO Vuk Drašković govorio je danas, javlja Tanjug 2 juna 2017, na međunarodnom molitvenom doručku u Berlinu. Tema njegovog izlaganja je bila suočavanje sa istinom kao lek za gašenje mržnji među narodima bivše Jugoslavije, saopštila je Informativna služba te stranke. Predsednik je naglasio: “Isto bi se, ubeđen sam, desilo i sa Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i Albancima, kada bi se suočili sa istinom o zločinima počinjenim u njihovo ime, u Drugom svetskom ratu i u ratovima krajem devedesetih prošlog veka. Kada bi ih, dakle, njihove države, njihove vlasti, suočile sa tom istinom. Kada bi vlade i propagande ovih država bile vođene Isusovim principima i zapovešću da čovek mora da izvadi balvan iz svog oka, pre nego što pokaže na balvan u oku drugog“.

***

Ispočetka čitam što sam ovde svojom rukom napisao, i ne razumem. Ne uspevam da načinim ispravke pa da članak na nešto liči i da nije bizarna konfuzija. Da odgonetnem je li romanopisac dostojan fakir našeg doba – stavljam Vuka na bodlje Ježa pravičnoga. Ako podnese taj seks…

>