Veliki južnoslovenski preci mislili su strategijski. Rekli su i zapisali važne poruke savremenicima i budućim naraštajima. Za života, takvog su se programa dosljedno i pridržavali. Dovoljan je, za ilustraciju, primjer Dositeja. Ono što je savjetovao na planu prosvjete i nauke pravo je blago u riznici sjećanja. Ono što je savjetovao na planu tolerancije, verske i svake druge, umna je preporuka koja se mora slijediti u ime prosperiteta. Autentični duh prijedaka stiže do nas i na nama je da ga ne utulimo. Ali šta se dešava? Uhvati nas zamor od komuniciranja sa precima i zavlada duh naših predaha. A u njemu je mrzovolja; nespremnost da se suprostavimo entropiji; malodušnost u odnosu prema susjedima; cinizam prijema inovjernima; gađenje u odnosu na nauku; prepuštanje mutnim vodama religije i zakeranje, zakeranje… Zao duh predaha uguši dobri duh prijedaka. U tim osjekama razbora Dositej se proglašava mekim Srbinom. Joj majko moja.
Sećanje na Vukotu Babovića
>