Ovu deceniju su obiljeležili i užasni padovi u srpsko albanskim odnosima. Mržnja buja, dijaloga nema; ubistva su postala uobičajena stvar, pritom sa elementima bestijalnosti u postupku lišavanja života. Dugogodišnji utamničenik komunističke vlasti Adem Demaći jedan je od rijetkih poznatih Albanaca, ako ne i jedini, koji je za deset godina kročio u Beograd, sa ciljem da napravi dijalog sa Srbima intelektualcima. Prvi put je gostovao prije Kosovskog rata, za života Životića. Kontakt je žestoko sastanizovan (vidjeti posebnu odrednicu sastanizovati). Drugi put je gostovao poslije Kosovskog rata, kod Karića. Opet je odjek događaja bio pun negativnih konotacija. Adem Demaći po drugi put među Srbima nije uspio da zapali oganj razumijevanja i autentičnu klicu sporazumijevanja. Ostao je opet kod mnogih samo jedan mučan utisak da je u pitanju otaljavanje Demaćijevog domaćeg zadatka. Bojim se da će se ubuduće terminom demaći zadatak asocirati na aktivnosti koje pod firmom nezavisnog mišljenja nude jednostrana rješenja lišena autentične arome kompromisa.
Sećanje na Vukotu Babovića
>