O onim koji su otišli – sve najbolje. Nijesam čuo lošu riječ za Srbina u Kanadi, Amjerici ili Engleskoj. Naprotiv. Ni u mladoj generaciji novih emigranata nema drugačijih, sem ekselentnih. A čuo sam, da su najbolji (koje su srpkinje rađale) na strani; njih četiri ili pet stotina hiljada; nije otišao samo ko nije ni vrijedan da ode. Prijekor sam čuo mnogo puta: Pogledaj se, kakav si, a takav si gdje si! Mjesto ti određuje rang! Ne čini čovjek mjesto, nego mjesto čovjeka. Slušao sam mnogo puta, da otud brinu o nama. Svaki dan brinu. Ali neće da se vrate, nijesu se stekli uslovi. Vidio sam, bunili su se protiv bombardovanja naših sela i gradova, ali nijesu htjeli da dođu u sela i gradove. Veliki Srbin sa bradom, za one oko sebe rekao je nekoć, da su lud narod. Onda ih je pozvao, da organizovano pođu za njim. Za braću van, nije rekao ništa, ili to niko nije shvatio tako bukvalno. Možda samo, da su dija sporan narod. Dalje od toga se nije išlo. Ni unutra, ni van.
Sećanje na Vukotu Babovića
>