Oni koji zagovaraju Srpstvo, sasvim dosljedno se trude da utule pojam Crnogorstva; pa je danas kao malo nategnuto pomenuti Crnogorstvo, a sasvim tečno se izgovara Srpstvo – makar u negativnom kontekstu.
Ali treba znati da se godine 1884. pisalo u novini Glas Crnogorca na temu Crnogorstva (o tome nas izvještava CKL, broj 59, studija Ičevića). Jedan tekst je sasvim svjež i danas; ni za koga nije uvredljiv, daje potrebni sadržaj Crnogorstva, definicija je zasnovana na ovozemaljski ljudskim vrijednostima, ne na nekim nebeskim nebulozama. Evo tog citata:
“Crnoj Gori je životno načelo – Crnogorstvo. Bez toga Crna Gora ne bi mogla materijalno propasti, u njoj bi ostale one iste stijene i krši, možda još zaodjenute šumom i zelenilom, u njoj bi moglo biti više naroda, bogatijeg i prosvjetljenijeg, ali ne bi bilo više Crne Gore, kada u njoj ne bi bilo Crnogoraca… Prvo što se tiče Crnogorstva, ono nije samo junaštvo nego i čojstvo (humanost). U njemu su dakle dva elementa, koji samo kad su u slozi sastavljaju ideal Crnogorstva. U drugom svijetu za čovjeka je dovoljno i samo čojstvo; u Crnoj Gori hoće se, istina, za potpuna čovjeka i junaštvo. Ali bez čojstva ni u Crnoj gori ne valja junaštvo niti se cijeni mnogo…”
Ovakva etničko-etička, geografsko-istorijska i integralno političko-filozofska formula Crnogorstva zavrjeđuje da preživi i bude temelj svekolike nadgradnje nesporne samosvojnosti Crne Gore.
Tek kasnije su se oglasili četnici.