RIJEČ O STEVU BABOVIĆU

Kad umire čovjek, imamo snažnu potrebu da govorimo o događajima u kojima je on bio naročit i koristan. To kazuje koliko o vrlinama pokojnih koliko i o stvarnom dobru u nama živima. Valjda je u tome duboki smisao stare izreke da se o mrtvima kazuje sve najbolje. Stevo u tom pogledu nije izuzetak.

RIJEČ NAD ODROM DRAGA BABOVIĆA

Mnogo puta do sada odlazio si iznenada. Danima i mjesecima niko u Budimlji nije znao gdje si. U komšijskim i rođačkim razgovorima, pominjali smo te u tim periodima, prepričavajući tvoje zgode i avanture. Uvijek smo to činili bez zlobe, gotovo veselo, sigurni da ćeš se jednom vratiti u Donju Malu, kojoj nikad nijesi sasvim okrenuo leđa. Tako je bivalo, sve do danas. Ovo si se odvažio, iz nekog razloga, na definitivan i preran odlazak. Daleko ti je putovati, ali na tim bogazama niko nikom nije premnogo odmakao!

>