Veoma je mnogo analiza na temu učinka šezdesetosmaša. Uprkos tome, ni približno nije jasno kakav je objektivni učinak buntovnika iz 1968. godine na našim univerzitetima. Naravno, pisani su i omaži za osmaše. No… Ako im se ospori impuls poštene namjere, šta ostaje? Rekli su da ne trpe licemerje, lijevo. Dopustili su da je dobro ustati na desnu nogu, ali ne i nastaviti hod desnom. Prebacuje im se da su od crvenog napravili Roze, ne u Luksemburgu nego ovdje. Tih sam dana čuo i izjavu eksitovanog studenta koji je zastao ispred jedne vile: sve će ovo jednog dana biti naše! Glasao sam u junu 1968. u amfiteatru Nikole Tesle, na elektrotehničkom fakultetu u Begradu, da ne mijenjamo ime u univerzitet Karla Marksa; samo danas nijesam siguran da smijem reći motive mog ondašnjeg stava. Sve u svemu, mnogo je onih koji misle da smo šezdesetomašili. Postoje indicije da će termin valjati i sadašnjim studentima, kad jednom ostare. Uvaženi čitalac zna da se kaže fortinajneri, za entuzijaste koji su 1849. pokušavali u Novom Svijetu da iskopaju zlato i svoju sreću. I šezdesetosmaši hteli su nešto da iskopaju, bože moj. Impuls mladosti uvijek je isti, različiti su alati; već stasavaju generacije koje umjesto krampa imaju bager.

>