BONAIVAN

Dobro poznata pojava tipa koji voli lagodan život, i teži mu pomoću priznatih, a kad zatreba i nepriznatih sredstava opisana je prihvaćenim terminom bonvivan. Potklasa bonvivana je bonaivan. Bonaivan misli da može ljepše živjeti ako izjavi da društvo valja organizovati po obrascu Crkve. On to izjavljuje, jer je na mjestu gdje mu se to može publikovati. On to izjavljuje, jer misli da jedan drugi čovjek, koji je na mjestu na kome je, neće manisati toj izjavi. Kad kaže Crkva, on misli na Crkvu na koju misli i taj drugi važni čovjek, to nije bilo koja crkva. Opisani slučaj bonaivaniteta samo je paradigma. Najlakše nam je pomoću te paradigme da kratko opišemo kako funkcioniše bonaivan. Bonaivan inače misli da smo mi aivani, koji čitamo njegove izjave, i u tome počesto ne griješi. Ali koju drugu satisfakcije ima običan građanin, sem da izmisli termin bonaivan? Doći će dan, obavezno dolazi dan, kada ova pravedna kvalifikacija uđe u biografiju onog koji ju je zaslužio. Bonaivani računaju na zaborav koji nas kao prokletstvo prati. Ali je pamćenje u jeziku!