Nemam ništa protiv lovaca. Bilo bi suludo reći da nisu naši preci, u jednoj komadini istorije homo sapiensa bili lovci i tako se održali na Zemlji. Ostao je instinkt lovca u svima nama.
Ono što je sporno to je bahata potreba sa se slikamo s lovinom. Te pogledajte koliki mi je, to jest ovaj vuk kojeg sam ubio. Te viđite kakva je morala biti bitka između mene i ovog džinovskog vepra. Te izmjerite samo repinu ove lisice. Te pogledajte, u kojem džepu nemam po jednog zeca.
Onda snimke bače na fejsbukove. Bože dragi šta zarade dragocjenih lajkova!
Jedan je okačio fotografiju četiri ribe iz Hadrijanovog Mora. Upecao. Zna se; teško ih je nadlukaviti. Pratioci se zgranjavaju: Te, kako si ispao pametriji od ribe u vodi? Te, kad si ih ubio? Te, krasni su ovi leševi, četiri uparađena komata, ukras su za društvenu mrežu.
Ukratko, lovac bez distance je govno.
