Saramago primjećuje: Љudi su zaista nesvjesni, puste ih na nekom splavu niz more a oni i dalje žive kao da su na čvrstoj zemlji zanavijek, guguču kao Mojsije kada se spuštao Nilom u trščanoj korpi i igrao se sa leptirima, sva sreća pa nisu naišli krokodili.
O tome je govorio neki Francuz (Malro?) kad je s gorčinom i sjetom objašnjavao da mi znamo da ćemo umrijeti, ali da bogme ne vjerujemo u to.
