Koliko dana živi čovjek? Zanimljivo pitanje, ispunjeno setom. Pa, recimo: jedva trideset hiljada dana (ako ima malo sreće). Ne prijeviše, sve i da su redom sunčani, radosni i raspjevani. A nijesu svi, takvi. Ima dana prijepunih bolesti, dana rezervisanih za brigu, dana koje je prosto crn đavo poneo. Mnogo je kad čovjek izgubi tri hiljade šest stotina i pedeset dana, iz kvote najboljih. Masovno se žale, toliko su štetovali na kraju vijeka (svog i dvadesetog). Nije se tu ništa moglo, sa stanovišta pojedinca. Lovci na naše dane, nijesu poštovali lovostaj. Ti dani, koje su nam uzeli bahati jahači apokalipse, bili su zauz dani. Apokalipsalipsalo je naše unikatno vrijeme.
Sećanje na Vukotu Babovića
>