Povremeno me živo okupira – misaono i emotivno – priča Starih Grka o Tezeju:
Sin je na moru, na teškom zadatku – biti ili ne biti. Skrenuo je pažnju ocu da će se na njegovom brodu u povratku videti crna zastava – ako on izgubi bitku i pogine.
Otac dugo vrijeme provodi na obali i zuri u beskrajnu pučinu. I dolazi taj gorki čas; doplovljava lađa s crnim jedrom…
Otac se iz očaja ubija.
Međutim, lađa se usidrila, i sa lađe silazi sin Tezej – živ.
U euforiji pobjednika, zaboravio je na obećanje i nije zamijenio jedro na lađi…
