Vrlo su poznati redovi Ljubomira Nenadovića iz 1878. godine: “Za vreme prvog bavljenja mog na Cetinju, knez Danilo neprestano me popravljao u govoru. Jednom predveče, u šetnji, na Cetinjskom Polju, razgovarao se on nešto s Crnogorcima. U tome dođe perjanik i reče mi da mu kažem da je večera gotova. Kad je knez Danilo svršio svoj razgovor, upita me: 'što je dolazio perjanik?' 'Zovu na vječeru', odgovorih mu ja. 'E ti prećera!' odgovori on glasno smejući se. 'Ni Crnogorci ne kažu vječera. Govori odsada kao što si navikao!”
Ovu anegdotu prepričavaju mnogi, često otprilike (anegdota je zato da se može i doraditi). Čuo sam je i iz usta onih koji ne čitaju niti imaju namjeru. Nešto im se dopalo u opisu stranog pisca, u njegovoj nevolji i u stavu kneza Danila.
Kad, ovih dana! Najpoznatiji srpski pop u Crnoj Gori naprasno forsira riječi: Prvijenstveno; Opijelo, …
Ljubomir Nenadović se trudio da govori crnogorski iz časnih pobuda: ukazivanje poštovanja domaćinu.
Pop se trudi da govori crnogorski s prećerivanjem, iz nečasnih pobuda: ispoljavanje nepoštovanja prema domaćinu.
Pop drsko veli: ni sa ovakvim jezikom ne manišemo vam da ste Srbi!
Da se može Danilo dići iz groba, rekao bi i ovome: Govori odsada kao što si navikao!