Odjeknuo je među nama nijemi krik filosofa R. Konstantinovića: Umiru a kradu. Ovaj bolni protest, rezignirani moralni vapaj i umni prijekor doživjeli smo kao pravedan gnjev roditelja. Uz svu skromnost, inspirisan sam da ovdje dodam konstataciju U miru kradu. Ta, možda se gubi na lapidarnosti sentence, ali nije bez dubine proširena misao: U miru kradu, umiru a kradu.
Sećanje na Vukotu Babovića
>