U ovoj deceniji bilo je zaziranja od zapadne varijante nekadašnjeg srpskohrvatskog jezika. Razumljivo, ali nepotrebno! Pojava počinje, tako se uzima, nastankom čuvenog niškog grafita Nedelja borbe protiv tjedna. Ali meni se dopada hrvatski izraz sudionik, za učesnika nečega. Odličan termin, koji može biti probitačan, jer je probi tačan, bar za jednu našu nužnu namenu. Evo o čemu je riječ. Sudije su ugledni ljudi koji po knjigama i zakonu sude. Taj uzvišeni poziv samo je za osobe koje drže visoko podignutu zastavu slobode, samostalnosti i nepristrasnosti. Kao takvi, nijesu članovi nijedne partije, i ne eksponiraju se u dnevnoj politici. Čuj, ja pričam kako bi valjalo da bude! Evo, međutim, neke sudije su ovdje i sada pogazile svetinju objektivnosti. Sudeluju u nečistom dnevnom stranačkom nadmetanju. Oni su sudionici političkih trvenja i čak krivotvorenja. Zato ćemo ih, za kaznu, nazvati sudijenici. Da do kraja života pate pri pomisli da im je malo bilo da budu sudije, hteli su usto da budu i sudionici. Ostalima za opomenu.
