Po uvažavanim rječnicima, bogobitina je ono što je zakržljalo, upropašćeno, nakaza; nesreća, prokletstvo; bogobitina je onaj što je duhom i tijelom zaostao, te mu nema spasa. S druge strane, samobitnost je božja originalnost nekog naroda. U postupku analize samobitnosti, pojedinci i pretjeraju. Kadikad, sumnjivi ljudi sumnjivim sredstvima staju na stranu pokreta samobitnosti, čime unižavaju sopstveni narod. Tu degradaciju naučnosti, provalu nemoralnosti i politizaciju samosvojnosti naroda mi zovemo ovdje samobogobitnost. Samobogobitine prvo proklamuju cilj, onda se za njega bore svim sredstvima i svakojakim načinima; do teške zakržljalosti; do definitivnog prokletstva; do opšte nesreće; do zadnjeg tuđeg djeteta.
Sećanje na Vukotu Babovića
>