Znamo dobro za glagol presvisnuti. Iz dobrih narodnih pjesama smo ga učili. Presvisnuti od bola, od tuge. Da presvisne može plemenita osoba, ne može buldog. Kako je dobro što imamo tu riječ! Dokaz je da u našim dušama postoje dublji, tanani slojevi. E pa evo je sazrelo doba da se pojavi i riječ presvijestnuti. Ima dobrih razloga da napravimo korak naprijed u daljem oplemenjivanju naših izražajnih mogućnosti. Presvijestnuti znači sići s uma, zbog totalne nemogućnosti da se shvati neka izjava, gest ili tendencija u sopstvenom okruženju. Nemali je broj, statistike se tek prave, onih koji su presvijestnuli (mada nijesu znali da se to tako kaže) od zakona protiv ijekavice. Bilo je slučajeva presvijestnuća na svako arogantno traženje uvođenja vjeronauka u osnovne i srednje škole. Itd.
Sećanje na Vukotu Babovića
>