OBRO SAM

šta je sad ovo? To je dio kurtoaznog razgovora; neko vas pita, kako ste, vi mu odgovorite: obro sam. Ali nije sve jedno, kako to izgovorite! Nešto malo mumljanja je neophodno, samo ne u tolikoj mjeri da zvuči mrzovoljno, ili čak odbojno. Prosto zamaglite ton, da sagovornik ima puno razloga u vjeru da je čuo: dobro sam, ali da se ne smije i zakleti da je baš tako rječeno. Ako vam uspije dvosmislica te vrste, prava stvar! Jer će sporazumijevanje biti preslikana stvarnost. Ta mi i imamo sposobnost govora, da bismo saopštavali saznate istine u sebi i okolini! Najveća vrijednost izjave obro sam leži u faktu da je odraz stvarnosti. Jer smo mi de fakto negdje na sredini između obro sam (bostan) i dobro sam (još uvijek). Zašto je postalo nedovoljno izjašnjavati se frazom, dobro sam? Znamo da ni ona, odavno, ne nosi ne znam kakvu energiju i optimizam; prije je sušta uljudnost. Biti dobro, to je riječ ograničenog dometa, i posve ljudski obojena; hoće se reći, nijesmo se još definitivno obrukali, a što je bilo, bilo je. Pa, i u tim relacijama, više ne zadovoljava elementarnu pravičnost, i žudnju za objektivnošu.