Nepotizam bješe ona nepodopština u savremenim administracijama, kad se sposobni i zaslužni odstranjuju, da bi se unosna mjesta rezervisala za rođake. Nepodespotizam je viši stadijum nepotizma. Takozvani nadkomunjarski stadijum. Čime se odlikuje nepodespotizam? Na primjer, vi ste sekretar za kulturu (izmišljam); postavljate svoga brata za direktora Doma omladine (improvizujem). Pitaju vas pitaju, kako to, bre? Vi dođete na televiziju (koja se sada u vašim rukama) i prostosrdačno dozvolite, da vam voditeljka postavi pitanje: kako to, bre? Vaš odgovor je za pamćenje (izmišljam): postavljanje brata kroz mala vrata je viši stepen moje odgovornosti; to je moderna zrelost; tim je veća moja svijest da sve mora dobro funkcionisati; ne zaboravite, on mi je mlađi brat. I kad pogledaš, đavo nije tako crn. Dovitljiv je. Dosad nijesmo imali situaciju da možeš zavrnuti uvo direktoru u svom resoru, sad možeš, skoro legitimno, takoreći u opuštenoj porodičnoj atmosferi.
