Još u novini čitamo dobar intervju koji je solidni Zoran Panović sočinio imajući za sagovornika značajnog sociologa Todora Kuljića. “Čigoja” je nedavno izdala Kulićevu knjigu Kultura sećanja. (Dobrim autorima su redovno i naslovi dobri.)
Kuljić veli da su ustanici 1804. godine nudili srpsku krunu Habzburzima.
Kuljić veli da ovdje bijesni rat između raznih sjećanja.
Kuljić veli da nijesmo na Zapadnom Balkanu nikome i nikad predstraža ili predziđe.
Kuljić veli da intelektualci zaboravljaju sopstveni titoizam.
Kuljić veli da su nekad radnička klasa i komunistička partija opisivane kao pređašnje žrtve. Danas su u toj ulozi viđene nacija i crkva.
Kuljić veli da treba pacifikovati Gorski vijenac, premda je teško i delikatno.
Kuljić veli da Nemci pamte i Getea i Aušvic, i da iz toga treba i mi da učimo.
Kuljić veli da “zavodi za udžbenike oktroišu nove revanšističke nade”. Pišu se “dekreti o smislu prošlosti”.
Kuljić veli da nam je potrebna “nova svijest” o prošlošću kao “beskrajnoj spirali zločina i odmazde”.
Kuljić veli da u centru Berlina postoji Holokaust spomenik; slično predlaže da mi podignemo Muzej stida!
Još Kuljić veli: “U novom svetlu treba vrednovati i Titovu politiku. On je u istoriji ovog prostora stvorio državu s kojom se samostalno moglo ići u svet.”
Samostalno.