Za dud smo u Budimlji oduvijek govorili: morva (ili u brzinom iskrivljenoj varijanti – murva). Riječ je latinskog porijekla; morum je dud, dudinja.
Jedna razgranata morva rasla je na Bijelom Brijegu, blizu seoskog groblja. Uvijek bi dobro rodila i sjećam se dijela puta blizu Ponora kako je posut stotinama gnjilih, slatkih plodova koji liče na podgojene crve.
Svi smo po domaći, još, upotrebljavali riječ vida. Kao u sklopu: Zavidaj tu bocu! Ili: Kako si mogao da izgubiš vidu?