Ukorijenilo se mišljenje da političke stranke ne mogu bez lidera. Kad je već tako, lider mora povremeno pokazati da je gazda. Pokazivanje statusa gazde ne ide, ovdje i uvijek, bez dernjave u zgodnoj prilici. Manje je važno: kojim se povodom, i na koga, lider dernja – bitno je da narodu pokazuje dernjavu i time se legitimiše, na dobrobit stranke i šire. Time se i pozitivno djeluje na građane, u smislu njihovog odgoja, jer su ovdašnji građani, kako se vjeruje, i propovijeda, i zahtijeva, privrženi modelu autoritarnosti; autoritarnost im je urođena, no ne isključuje razvoj i njegu. Za opis istupa tipa liderske dernjave ovdje nudimo glagol lidernjati se. Ne možemo a da se ne začudimo, kako da nije primijećen još prije sto ili dvjesta godina? Vrlo je dobro ako je lider i masivan, masivnost je poželjna vizuelna konotacija pri lidernjavi. Upravo takve performanse viđamo na televiziji: lider u čelu stola se lidernja, a glavni odbor (probrani kamenmozgovići) slušaju kao mišići, suregišući time građanskom auditorijumu model odnosa prema gazdi.
Sećanje na Vukotu Babovića
>